Treba li Marko Livaja ostati u Hajduku? Dva novinara - dva stava

Mate Omazić - Livaja TREBA ostati u Hajduku

Prošle sezone Dinamo je napravio remont cijele momčadi, no ostavio je jednog 'senatora' - Josipa Mišića. Nije to bilo bez razloga, svakoj momčadi potreban je lider, iskusan igrač koji je puno toga prošao, ali koji još uvijek puno toga može dati.

Ako će Hajduk već ići u provjetravanje svlačionice, o čemu je kolega Jenjić pisao, Livaja je jedini logičan izbor okosnice momčadi. Možemo danima slušati priče o njegovom zalaganju, reakciji na terenu i slično, ali - Livaja je Livaja. Otprilike u ovo vrijeme prije dvije godine pričalo se o višku kilograma nakon sezone u kojoj je zabio deset golova i imao četiri asistencije, a onda je na pripreme došao nikad spremniji i pod palicom Gennara Gattusa poduplao te brojke (20 pogodaka i devet asistencija).

Nijedan igrač iz ovog Hajdukovog kadra ne može popuniti njegove kopačke, koliko god da je Michele Šego dobro igrao u određenom dijelu ove sezone, nije to to. Baš kao ni Ante Rebić, koji, uz dužno poštovanje, nije taj koji može s kapetanskom vrpcom istrčati i povesti momčad. Može, ali nema taj liderski mentalitet i 'prgavost' koju Livaja ima. A pojačanja? Zar je za očekivati da Hajduk u ovakvoj situaciji može dovesti nekoga i približno Livajine kvalitete?

S neutralnog gledišta na događanja na Poljudu, prva pomisao na Livajin odlazak bio bi da je Hajduk slabiji. I tu može stati sva priča o tome što je ispravna odluka za Hajduk treba li Livaja ostati ili ne. Jednostavno je drugačiji osjećaj kada ti u vrhu protivničkog napada prijeti Marko Livaja, nego (ponovno, uz dužno poštovanje) Šego ili bilo koji drugi napadač splitskog kluba posljednjih sezona. Doslovno, bilo koji drugi.

A onda bacite pogled općenito na Markovu statistiku u bijelom dresu - 202 nastupa, 104 gola, 61 asistencija. Zar Hajduk ima taj luksuz riješiti se takvog igrača? Livaje, koji je godinama unazad svlačionicu dijelio s dobrim brojem nedokazanih i ispodprosječnih igrača, a svejedno donio klubu dva trofeja SuperSport Hrvatskog kupa. U redu, SHNL nije, no zar je bilo za očekivati da će Livaja i ostalih deset igrača u tome uspjeti?

Vjerojatno mu leđa otpadaju koliko je na njima nosio Hajduk, no sve se u nogometu brzo zaboravi. Pogotovo u takvoj sredini, gdje si u jednom trenutku na vrhu, a u drugom te svi tjeraju i mrze. Barem je Livaja zaslužio malo kredita.

Razumljiv je taj dio nesuglasice s Gonzalom Garcijom, gdje klub očito mora otići na jednu stranu, a u trenerovom viđenju nogometa Livaja nije u prvom planu. Vratit ćemo se na početak ožujka, kada je Hajduk u razmaku od četiri dana izgubio od Rijeke u SuperSport Hrvatskom kupu pa protiv Dinama u SHNL-u. Tada već bilo je jasno da će to biti još jedna sezona bez trofeja, a Livaja je u oba derbija krenuo s klupe.

I onda - naredne četiri utakmice pet golova i dvije asistencije za kapetana. Kao da je dodao gas pa odlučio poručiti treneru kako je pogriješio što ga nije stavio kao startera u derbijima. I zaista, pomalo ponižavajuće je bilo tamo u prosincu, kada je Livaja od prve minute krenuo na Maksimiru, a u četiri susreta u SHNL-u prije toga krenuo s klupe. U jednom čak nije ni zaigrao (5:0 poraz protiv Rijeke). Ako se uporno govori da mladima treba dati priliku u kontinuitetu, izrazito nezahvalno je od Livaje očekivati da tek tako upadne u teren i napravi nekakvo čudo, a s obzirom na sve viđeno ove sezone, čudo bi i bilo da je Hajduk porazio Dinamo.

I kroz prizmu takvih utakmica se ove sezone priča o Livaji, da nije mogao iznijeti taj ritam, da je bilo malo truda i zalaganja. Nitko ne govori kako je u jednu ruku omalovažavan i kako je čak devet suigrača provelo više minuta na terenu od njega u SHNL-u ove sezone. Unatoč tome, samo Šego ima više golova (11-9), ali po asistencijama je Livaja prvi.

Dakle, uvjerljivo najkvalitetniji igrač u momčadi, najučinkovitiji, jedini pravi lider, a uz to skupio je (valjda) dovoljno kredita zbog svega što je učinio posljednjih godina. Odlaskom Livaje, Hajduk bi izgubio i s marketinške strane jer čovjek je zaštitno lice kluba. Pa valjda je Livaja dokazao da mu samo treba dati slobodu i da učinak na terenu neće patiti. Takvih u SHNL-u nema puno, Hajduk nijednog izuzev Livaje, ali tek kada ode (kad-tad), shvatit će navijači što su imali.

Petar Jenjić - Livaja NE TREBA ostati u Hajduku

Tko god imalo prati prilike u hrvatskom nogometu, ne može ni na koji način osporavati igračke kvalitete Marka Livaje. Sve se godinama vrtjelo oko njega, igra, atmosfera, navijači, treneri. Kada ide dobro, taj model može funkcionirati. Tako je i bilo tijekom njegove prve dvije sezone. Iako nisu bili prvaci, osvojili su dva SuperSport Hrvatska nogometna kupa. Određenog pomaka je bilo.

Međutim, kada ne ide dobro, onda na vidjelo izađu druge stvari, a bilo je jasno da će to vrijeme doći. Godine idu, a ni on ni njegov pandan iz Dinama, Bruno Petković, ipak nisu igrači koji prvi ujutro dolaze na trening, a posljednji s njega odlaze. Hajdukova igra dugo je ovisila o jednom igraču, svi su čekali Livaju da nešto smisli, a kada bi se njega zatvorilo, onda bi nestao i Hajduk.

Međutim, tako se ne može igrati intenzivniji i agresivniji nogomet. Livaja, koliko god kvalitete donosio, traži da se igra više prilagodi njemu. To je igrač poteza, svi vide sjajan osjećaj za asistenciju, njegove driblinge, škarice i prekrasne pogotke, ali za nogomet je još važnija igra bez lopte, koliko često igrač odrađuje povratnu trku u obranu, koliko sudjeluje u visokom presingu na protivničku obranu. Koliko je Hajduk napredovao u posljednjih nekoliko godina?

Čak štoviše, možemo reći da je nazadovao u odnosu na osvojene kupove. Prethodne tri sezone, uvijek ista priča. Drugi trener, loša igra, lošiji rezultati, kriza, rollercoaster emocija, smjene, potresi. Nekada se stječe dojam da klub nema plan B. Njegove kopačke u kratkom periodu nitko neće popuniti. Hajduk će kratkoročno sigurno biti lošiji, ali bi dugoročno mogao profitirati.

Arsenal je osvojio prvenstvo nakon 22 godine, ali nije preko noći i svi koji prate Premier ligu znaju koliko je tu bilo posrtaja, razočaranja i neočekivano prosutih bodova. Na Hajduku kao klubu je da jednom za svagda prekine taj kružni tok, odluče se kojim smjerom će ići i da ga odrade do kraja. Bez obzira na medijske pritiske i zvižduke nezadovoljnih navijača kada rezultati ne budu išli. A bit će takvih trenutaka.

Dolazak Gonzala Garcije na poziciju trenera donio je određenu promjenu, možda i najvažniju. Radi se o treneru koji od svojih igrača traži vrlo discipliniran nogomet i s loptom i bez lopte, visok presing i puno kretanja s jasnim automatizmima u igri. Sustav je ispred pojedinca. Livaja nije igrač za takvog trenera, voli lutati po terenu, spustiti se po loptu, osjetiti trenutak za određeni potez.

"Treba stvoriti momčad, to je to. Momčad. Sve ostalo je ništa. Trebamo jaku momčad. Onda ćemo vidjeti koliko se možemo natjecati", znakovito je još jednom trener Hajduka ponovio ove riječi na konferenciji za medije uoči Vukovara.

Garcia ne želi da mu se sve vrti oko jednog igrača. Da može stvoriti igru, već je dokazao. U 16 utakmica ove sezone u kojima Livaja nije igrao ili je odigrao tek jedno poluvrijeme, Hajduk je upisao devet pobjeda, dva remija i pet poraza.

Hajduk ne može trenera poput Garcije, za kojeg je znao kakav nogomet gaji, i onda ponovno prilagođavati igru jednom nogometašu. Njih dvojica ne mogu funkcionirati zajedno na duže staze, jedan će morati otići, inače će se ova agonija nastaviti. Ne radi se tu o svađama na osobnoj razini, nego o različitim filozofijama nogometa.

Ako odemo na višu razinu nogometa, ni Luis Enrique nikada nije osporavao kvalitetu Kyliana Mbappea, ali je isto tako isticao da nitko ne može biti iznad kolektiva. I tek kada se klub prestao oslanjati isključivo na velike zvijezde (Mbappe, Messi, Neymar) i počeo graditi momčad, osvojio je Ligu prvaka i sada je na korak do još jedne. Mbappe je otišao u Real Madrid, a znamo kakva je tamo bila sezona.

Na temelju starih zasluga, igrač može dobiti lijepu zahvalu i više nego dostojanstven oproštaj. Ništa manje od toga Marko Livaja nije zaslužio. Međutim, klub mora pokazati da je spreman za novu eru jer na temelju starih zasluga ne bi se trebao dobiti novi ugovor.