Varaždin: Sezona iz snova povećala je apetite navijača, najteže tek slijedi

Kada mu je četvrto mjesto u SHNL-u prošle sezone donijelo kvalifikacije u Konferencijsku ligu, u Varaždinu su cvjetale ruže, atmosfera je bila fantastična, ali skeptici su govorili - ova sezona je izuzetak. Međutim nije bila, klub iz baroknog grada otišao je korak dalje i priredio novu bajku svojim navijačima.

Od promjena u samoj klupskoj strukturi pa do kohezije s navijačima, Varaždin je zaista postao jedna od onih ekipa koju simpatiziraju neutralni gledatelji. Nikola Šafarić stvorio je sasvim respektabilnu momčad protiv koje nitko ne voli igrati, pogotovo ne u gostima.

Kako to obično i biva, nakon premijere u Europi Varaždin je malo 'ispuhao' pa i nije najbolje otvorio domaće prvenstvo, a pojačanja su se polako privikavala na novu sredinu. No, strpljenje, strpljenje i samo strpljenje. Šafarić je vjerovao, pružio je priliku svima i s vremenom pronašao dobitnu formulu.

Bilo je tu i određenih preinaka na zimu, ali raritet kojega nam je Varaždin priredio ove sezone je njegova fleksibilnost u stilu igre. Miksao je Šafarić više formacija, ovisno o protivniku igrao je s trojicom ili četvoricom otraga, a vjerujte, to je jako teško postići.

Doduše, lako je to zamisliti pa i miješati te postavke, ali nije nimalo lagano postići da momčad djeluje toliko čvrsto, sigurno i ugodno u svakoj od njih.

Ključni trenuci sezone

Izdvojit ćemo dva, a prvi je odmah na početku sezone. Prije nego je i započela SHNL sezona, Varaždin je krenuo svoj europski put i to 2:1 pobjedom protiv Santa Clare, ali u uzvratu je poražen 2:0.

Tu je nastalo to ispuhivanje koje smo iznad spomenuli pa su Varaždinci u prva tri kola bili bez pobjede - remi s Goricom, poraz protiv Slavena i podjela bodova s Osijekom. Pogled na tadašnji raspored nije ulijevao previše nade - Rijeka, Dinamo pa Hajduk.

To je bila prekretnica, a Šafarićevi momci pokazali su karakter - svladali su Rijeku na Rujevici i Hajduk doma, a protiv goropadnog Dinama su u sudačkoj nadoknadi primili za 2:2.

Utakmicama protiv velike trojke Varaždin je izašao iz krize, ali protiv nje je i započeo najveću ovosezonsku. Bilo je to sredinom veljače - 3:1 poraz protiv Rijeke, 0:4 protiv Dinama i 1:1 remi s Hajdukom. Uslijedilo je ispadanje iz SuperSport Hrvatskog kupa protiv Gorice doma pa remi s Lokomotivom u SHNL-u.

I tu je bio taj trenutak 'vaganja', ali u klubu su bili mirni, vjerovali su Šafariću, a on svojoj momčadi i na kraju je završilo tako kako je - najuspješnijom sezonom u povijesti.

Igra prema naprijed - strpljivo, ali ubojito

Postotak realiziranih prilika zna varati jer kada pogledate Varaždinov (44.29 %), rekli biste da to i nije baš bajno. Ali, u SHNL-u samo je Dinamo bio hladnokrvniji (57.01 %), a bacit ćemo vam paralelu s engleskom Premier ligom, gdje su po tom segmentu bili najbolji igrači Chelseaja (44.12 %).

Dakle, iznad prosjeka je sve između 40 i 50 posto, a iznad tih 50 smatra se izvanrednom ili, kako Englezi kažu, elitnom završnicom.

Varaždin je i po dojmu bio takav - iznad prosjeka. Strpljivo je čekao svoje prilike, a dok bi se otvorilo malo prostora, Iuri Tavares, Aleksa Latković, Luka Mamić ili Matej Vuk bi upalili motore. A onda svatko može strahovati.

Nije tu prštilo od Bog zna koliko golova, ali dolazili su u ključnim trenucima. A bilo je i ljepotica - Tavaresova finesa i Duvnjakov gol sezone, oboje protiv Hajduka.

Faza obrane - stabilno, ali moglo je puno bolje

Ovdje je statistički najveće nazadovanje u odnosu na prošlu sezonu. Tada je Varaždin primio 24 gola, a sada skoro duplo više - 46. Poker pogodaka Varaždinci su primili protiv Dinama u jednoj utakmici, a po tri protiv Hajduka, Rijeke, Istre 1961, Dinama i dva puta Slaven Belupa.

Međutim Varaždin svejedno povezujemo s jednom od najstabilnijih obrana u ligi. Bilo je tu dosta rošada zbog ozljeda i suspenzija, a dvojac kojega ćemo izdvojiti kao najvažnije kotačiće u defenzivnom dijelu čine Oliver Zelenika i Frane Maglica.

Zelenika je imao 72 posto uspješnosti obrana, a uspio je zaustaviti jedan kazneni udarac. Bio je i u najužoj konkurenciji za službenu momčad sezone, njegova obrana protiv Dinama i u konkurenciji za najbolju u sezoni, ali na kraju nije pokupio te nagrade. Svakako sezona za pamćenje.

Maglica je jedan od najpodcjenjenijih igrača u SuperSport HNL-u općenito. I on je bio u konkurenciji za momčad sezone, a koliko znači obrani Varaždina najbolje će vam dočarati sljedeći podatak: Odigrao je 24 utakmice, u kojima je Varaždin skupio osam clean-sheetova, a bez njega u 12 utakmica tek dva!

Šafarić je pokazatelj da treba vjerovati trenerima

Ovdje ne treba duljiti - Nikola Šafarić veliki je stručnjak i Varaždin nema nikakvu potrebu sumnjati u njegovo znanje. Izvlači maksimum iz ove momčadi, općenito pozitivan čovjek i apsolutno je zasluženo bio među Top 3 u konkurenciji za trenera sezone.

S poprilično ograničenim budžetom pruža vrhunski otpor puno moćnijim (po tom pitanju) sastavima, a jedini je u SHNL-u za kojega možemo reći da je menadžer, a ne trener. Očito ima i dobro oko za talente.

Najbolji strijelac - Ivan Mamut

Najbolji strijelac ujedno je igrač koji će upasti i nešto ispod među pojačanja koja su opravdala očekivanja. Njegovo ime je Ivan Mamut, kojega zbog ozljede nije bilo u završnici sezone, ali da to nije bio slučaj, sigurno bi išao na dvoznamenkasti učinak pogodaka.

Robusni napadač koji je došao iz malezijskog Terengganua pokazao se izrazito nezgodnim za čuvanje, njegovim izostankom vidjelo se koliko takav tip igrača nedostaje Varaždinu.

MVP - Aleksa Latković

Baš u tim izostancima Mamuta istaknuo se Aleksa Latković. Polivalentni igrač, pokrivao je skoro pa sve pozicije u napadu ove sezone, a kruna toga je uvrštavanje u službenu momčad sezone.

Ako trebate lažnu devetku, krilo, polušpicu - Latković je tu. Nisko težište, odličan u izbačaju, bez previše razmišljanja pred golom - ne bi iznenadilo da ovoga ljeta dođe neka jaka ponuda za njegove usluge.

Pojačanja koja su zadovoljila

U prvom redu, bez ikakve sumnje - Iuri Tavares. Fenomenalna tehnika, posebice uzevši u obzir njegovu visinu, brz, agilan, odličan dribler. Prva sezona prošla je jako dobro, od iduće možemo očekivati još više od njega.

Tu je i već iznad spomenuti Ivan Mamut. Moramo ga se i ovdje dotaknuti jer devet pogodaka u premijernoj sezoni s 25 utakmica je zaista jako dobar učinak. Šteta je te ozljede u drugom dijelu sezone, ali Varaždinci pozitivno mogu gledati na budućnost.

Dakako, ima tu još nekoliko igrača koji zaslužuju biti u ovom košu, a spomenut ćemo još Roberta Punčeca. Svojim iskustvom donio je puno zadnjoj liniji, jedan od onih kod kojih nema puno izmišljanja - strogo stoperski i jednostavno.

Pojačanja koja su podbacila

Ovdje možda više možemo govoriti o pehovima, doduše ne za Leona Belcara. Vratio se s posudbe iz Dinama, ali nakon samo pola godine ponovno otišao put Zagreba, ovoga puta u Lokomotivu. Povratak nije bio idealan, nešto jednostavno nije funkcioniralo, a ruku na srce - konkurencija na sredini terena je jaka.

Dalje, tu je Petar Bočkaj. Očekivalo se puno više od njega, ali (ponovno) su ga pratile ozljede i nije uspio pokazati svoj puni potencijal. Odigrao je tek 11 utakmica u SHNL-u u kojima je skupio svega 280 minuta.

A zadnji kojega ćemo spomenuti još je jedan kod kojega nije išlo. Nije tu bila problem ni igračka kvaliteta, Rufat Abdullazada očito je osjećao potrebu za ekspresnim povratkom u Azerbajdžan.

Polusezona je ionako kratko vrijeme za prilagodbu na novu vrstu nogometa, no ovdje nije bilo strpljenja. A nije baš da se Abdullazada naigrao ovoga proljeća u Ziri, skupio je tek osam nastupa u Misli Premier ligi.

Europa

Krenula je i završila u drugom pretkolu Konferencijske lige. Portugalska Santa Clara bila je veliki favorit u ovom okršaju, Varaždin je golovima Mamuta i Marka Dabre slavio doma, ali u gostima nije zadržao tu prednost (poraz 2:0).

Svakako dobro iskustvo, Varaždinci su sada bogatiji za te dvije europske utakmice i sigurno da će zbog toga biti konkurentniji. Uostalom, Europa im je očito dobro poslužila i za SHNL utakmice.

Presuda

S obzirom na budžet i mogućnosti - reći ćemo sezona za ocjenu 8.5/10. Uvijek može bolje, ostaje žal za tim ispadanjem u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog kupa, donekle i za tim porazom protiv Santa Clare, ali treće mjesto u SHNL-u fenomenalan je rezultat za Varaždin.

A sada - najteži dio posla

Varaždin je u ovoj sezoni potvrdio da prošla nije bila slučajnost te da se radi o ozbiljnom klubu i momčadi s velikim ambicijama. Jasno, nije za očekivati neki napad na titulu, ali očekivanja koja je Varaždin nametnuo svojim navijačima je barem sigurnost među Top 4. Zrelost za to definitivno postoji, kao i za barem malo duži izlet u Europi i potencijalni napad na SHNK u slučaju da se otvori ta prilika.

Dinamo, Rijeka i Hajduk sigurno su financijski moćniji pa samim time mogu dovesti i kvalitetna pojačanja, ali pokazali su u baroknom gradu da imaju dobro oko za talente.

Držati konstantu najteži je dio posla u profesionalnom sportu, a Varaždin je visoko podigao letvicu. U takvim situacijama mentalni dio je od ogromnog značaja, a s obzirom na iskustva u ovoj sezoni - tu ne sumnjamo u Šafarića i njegovu momčad.