Zašto mi je kao navijaču Dinama drago da Beljo, Stojković i Mišić nisu na popisu reprezentacije za Svjetsko prvenstvo?

Neosporno je kako je upravo to zajedništvo i kemija u momčadi, uz neospornu kvalitetu igrača, donijelo najbolje rezultate u povijesti naše reprezentacije. U konačnici, uz Francusku, Hrvatska je jedina koja ima medalje sa zadnja dva Svjetska prvenstva (Rusija i Katar). No isto tako nije sporno kako će ovaj popis, u zemlji sa više od 3 milijuna izbornika, ponovno izazvati polemiku, diskusije i postati glavna tema uz kavu na poslu, uz pivu nakon termina ili u vožnji liftom sa susjedima. Englezi pričaju o vremenu, Hrvati o nogometu. Taj mentalitet i zaluđenost nogometom nam je i donio veličanstvene dočeke 2018. i 2022. godine na kojem nam je cijeli svijet zavidio.

Beljo doveden u neugodnu situaciju – Dalić se odlučio za lakši put?

No, ovo neće biti još jedan klasičan tekst o tome zašto bi Beljo/Stojković trebao ili ne bi trebao biti na tom popisu. Nebrojeno kartica teksta u zadnjih 2-3 mjeseca je potrošeno na raznorazne analize, treba li Beljo biti pozvan u reprezentaciju ili ne. Kolege Petar Jenjić i Mate Omazić su imali odličan tekst gdje je jedan iznio argumente zašto Beljo ne bi trebao biti pozvan u reprezentaciju dok mu je drugi kontrirao.

Tema je sada već toliko prožvakana, tako da je i sam Beljo doveden u neugodnu situaciju. Možda je izbornik tu i pogriješio što se nije oglasio prije i zaštitio svoju, ali i Beljinu poziciju kao potencijalno novo lice u reprezentaciji. Belji se napravila medvjeđa usluga. Stavimo to u drugi kontekst, jeste li ikada bili u situaciji da ste čuli na poslu da je netko došao preko veze na određenu poziciju? Kako se kolektiv generalno odnosio prema toj osobi? Pa u najmanju ruku kao prema truloj jabuci. Slična situacija bi mogla biti sada u slučaju da je Beljo ipak bio pozvan. Drugi igrači bi možda imali osjećaj da je ušao u reprezentaciju zbog pritiska javnosti te bi se moglo narušiti to zajedništvo ekipe. Opet, Dalić je tu da i taj dio rješava u slučaju nekih nesuglasica i održava koheziju u reprezentaciji.

Da li se odlučio za lakši put održavanja timskog duha i jednostavno Belju izostavio sa popisa zbog toga? Odgovor zna samo on, no to ćemo ovaj put ostaviti po strani...

Zašto mi je drago da Beljo, Mišić i Stojković nisu na popisu putnika za Svjetsko prvenstvo?

Odgovor na pitanje iz podnaslova je jednostavan: iz sebičnih razloga!

Prvi razlog je odmor igrača.

Dinamo je osigurao dvostruku krunu u Hrvatskoj te su neki nositelji igre već otišli na zasluženi odmor. Dinamo će sa zadnjim kolom SuperSport HNL-a ukupno odigrati 48 utakmica u sezoni 2025./2026. S obzirom da Dinamo kreće u sezonu vrlo rano, već sredinom 7.mjeseca kada se uključuje u borbu za Ligu prvaka u drugom pretkolu kvalifikacija (prve utakmice su na rasporedu 21./22.7.), a finale SP-a je na rasporedu 19.7. (tko može staviti ruku u vatru da Hrvatska neće biti ponovno tamo?). Po tome ispada da će igrači koji odu na Svjetsko prvenstvo imati jako malo vremena za odmor, a s obzirom da Dinamo opet očekuje 50-ak utakmica u idućoj sezoni svaki dan odmora igračima dođe kao kap vode u pustinji.

Drugi razlog je odlazak na zajedničke pripreme sa ekipom.

Podsjetimo, s obzirom da je Boban htio dovesti isključivo Belju kao prvu špicu i odlučio se na nadmudrivanje sa Augsburgom kako bi ostvario svoju želju, to je potrajalo te Beljo nije prošao prošle ljetne pripreme sa Dinamom. Zasigurno su i odrađene zimske pripreme u Čatežu sa ekipom doprinijele Beljinoj eksploziji na proljeće. Što će tek biti iduće sezone nakon novih priprema ostaje nam tek za vidjeti. Dodatno, sportski sektor Dinama sigurno već priprema nova sjajna pojačanja, krila su tu prvi pick, pa će se i Belji, a i Stojkoviću i Mišiću biti lakše uigrati sa novim igračima ukoliko prođu zajedničke pripreme.

Treći razlog je smanjena vidljivost na nogometnom tržištu.

Dinamo je zbog izvrsnih rezultata u europskim natjecanjima, ali i sve većim komercijalnim prihodima (članarine – preko 60 tisuća na današnji dan, prodaja dresova i ostalih proizvoda,…) manje od svih ostalih klubova SHNL-a ovisan o prodaji igrača. No, i Dinamo mora prodavati, ne nužno zbog financijske situacije već iz razloga što se mladi igrači žele okušati u jačim ligama i na većim pozornicama (neću reći većim klubovima jer za mene vrijedi ona „nema većeg kluba od Dinama“). S obzirom da će svi klubovi koji traže pojačanja gledati potencijalne nove igrače na Svjetskom prvenstvu, neću se žaliti što je manja šansa da će neki velikan već ovo ljeto iskrcati vreću eura za spomenuti dvojac/trojac.

Četvrti razlog je nastavak Dinamove dominacije.

Ova sezona, u kojoj je Dinamo na +20 bodova od najbližeg pratitelja na tablici uz 2.65 zabijenih golova po utakmici te je osigurao naslov prvaka pet kola prije kraja prvenstva, je kao melem na ranu za svakog Dinamovog navijača nakon posljednje dvije sezone neuvjerljive igre i bezidejnog napada. Želimo u tome osjećaju dominacije uživati barem još jednu sezonu a uz odmorne i našpanane perjanice te zadržavanja kostura momčadi ne sumnjamo da će se to i ostvariti.

Hoće li Hrvatska reprezentacija patiti zbog ove Dalićeve odluke?

Znam, reći ćete da je najlakše biti general nakon bitke, ali to ne može apsolutno nitko znati dok ne krene i ne završi prvenstvo. Kao svaki navijač Dinama, svakako ću navijati za hrvatsku reprezentaciju i nadati se da ćemo ostvariti barem približno rezultate kao i na prvenstvima 2018. i 2022., a onda nakon Svjetskog prvenstva se sa veseljem prebacujem na novu sezonu našeg dobrog starog SHNL-a te ljetne kvalifikacije u kojima će Dinamo predvođen Mišićem, Beljom i Stojkovićem napadati skupine Lige prvaka.