Berlin - Blanka, Bolt, Bekele

2008 je sportaša iz 202 nacije nastupilo u Berlinu i priželjkivalo što bolji plasman u 47 disciplina, a među njima bilo je i pet hrvatskih reprezentativaca: u skoku u vis Blanka Vlašić, bacanju diska Sandra Perković i Vera Begić te bacanju kladiva Andras Haklits i Nedžad Mulabegović. Prvi put u povijesti hrvatski su atletičari izborili tri finala - Vlašić, Haklits, Perković - od kojih je jedno deveto (europske juniorske prvakinje), jedno sedmo (najbolji rezultat karijere 32-godišnjaka) i jedno prvo mjesto.

Činjenica da je Blanka Vlašić ponovno izborila najvišu stepenicu pobjedničkog postolja svrstava 25-godišnju Splićanku u odabrano društvo same svjetske atletske kreme: zlatnu medalju osvojenu u Osaki prije dvije godine osim naše su sportske heroine obranili još samo Olga Kaniškina (20 km), Valerie Vili (bacanje kugle), Allyson Felix (200 m), Maryam Jamal (1500 m), Yargeris Savigne (troskok), Kerron Clement (400 m s preponama) i Kenenisa Bekele (10,000 m).

Olimpijska je viceprvakinja osim toga jedna među manje od dva tuceta atletičara kojima je na posljednja tri velika natjecanja (Svjetsko prvenstvo u Osaki 2007., Olimpijske igre u Pekingu 2008. i Berlin 2009.) uspjelo u sva tri navrata osvojiti jednu medalju. Osim toga je i u okvirima hrvatskog sporta izvela što je uspjelo samo Janici Kostelić na Svjetskim prvenstvima u St. Moritzu 2003. i Bormiju 2005.

Hrvatska je Blankinim zlatom na diobi 16. mjesta među 32 države koje su osvojile medalju; Amerikanci su najjača nacija - osvojili su 10 zlata, šest srebra i šest bronci - ispred Jamajke (sedam zlatnih, četiri srebrne, dvije brončane medalje) i Kenije (četiri prva, pet drugih, dva treća mjesta), a najbolji Europljani su na četvrtom mjestu Rusi (četiri zlata, tri srebra, šest bronci).

Svijet je nakon Berlina bogatiji za tri svjetska rekorda: 9,58 i 19,19 Usaina Bolta na 100 i 200 metara te 77,97 m Anite Wlodarczyk u bacanju kladiva. Postavljeno je 59 što svjetskih, što kontinentalnih, što nacionalnih, što ovogodišnjih, što rekorda svjetskih prvenstava i ne čudi da je Olimpijski stadion pohodilo više od pola milijuna gledatelja (518,582), a gotovo milijun i pol gledatelja (1,395,000) je otpozdravljalo maratoncima i hodačima ulicama Berlina.

Sudbine sportaša različite su u rasponu od briljantnosti jednog Bolta (svjetski rekordi na 100 i 200 metara, zlatne medalje na 100, 200 i 4x100 metara) do debakla olimpijske pobjednice, svjetske rekorderke i bivše svjetske prvakinje Jelene Isinbajeve (bez rezultata u skoku s motkom). Među anti-junake šarlatanskim se nastupom u finalu ubrojio i bivši svjetski prvak i olimpijski pobjednik Irving Saladino (tri prijestupa u skoku u dalj), a posebna je priča svjetska prvakinja na 800 metara Caster Semenya. 18-godišnjakinja je u JAR-u dočekana poput Beatlesa u 1960-ima, a posljednja informacija o njoj govori da joj je u krvi pronađeno testosterona u trostruko većoj razini nego u prosječne žene.

Hoće li Semenyi oduzeti titulu (poput Indijke Santhi Soundarajan srebrnoj na Azijskim igrama) IAAF ce odlučiti kroz nekoliko tjedana, a koliku je priča uskovitlala buru dovoljno govori podatak da je parlament Južnoafričke Republike najavio žalbu tajniku Ujedinjenih naroda zbog "perfidnog i nečuvenog kršenja ljudskih prava Caster Semenye".

Najveći junaci Berlina su osim opjevanog Bolta Kenenisa Bekele, Andreas Thorkildsen i ruski hodači. Etiopljanin je godinu dana nakon olimpijskog doublea na 5000 i 10.000 metara postao prvi čovjek u povijesti SP-a koji je spojio obje dugoprugaške discipline, što nije uspjelo niti jednom Haile Gebrselassieju, a nakon 10.000 metara osvojena zlatna medalja i na 5000 m ukupno mu je 24. titula svjetskog prvaka u karijeri. Norvežanin je postao prvi motkaš u povijesti koji je olimpijski pobjednik, svjetski i europski prvak što je također bolje od druge sportske legende svjetskog rekordera Jana Železnog (izmicalo mu je EP). Valerij Borčin (20 km), Kaniškina (20 km) i Sergej Kirdjapkin (50 km) prvi su put u povijesti sva tri naslova odnijeli u jednu zemlju štoviše u jedan grad - Saransk - svo troje trenira jedan čovjek Viktor Čegin.

Prvi put u povijesti SP-a slušala se slovenska himna u čast svjetskog prvaka Primoža Kozmusa (bacanje kladiva), a Dežela je jedna od četiri najmanje države koje su prvi put u povijesti osvojile medalju na svjetskim prvenstvima. Barbadosu je takoder zlato donio Ryan Brathwaite na 110 s preponama, Portoriku srebro Javier Culson na 400 s preponama i Eritreji srebro Zersenay Tadese na 10,000 metara.

Daegu je preuzeo palicu, 2011. će organizirati 13. SP, a da vam otvori apetit dovoljan je podatak da će u Južnoj Koreji Blanka Vlašić pokušati postati treća atleticarka u povijesti svjetskih prvenstava koja je triput uzastopce osvajala svjetsku titulu nakon Astrid Kumbernuss (19995., 1997. i 1999. u bacanju kugle) i Caroline Klüft (2003., 2005. i 2007. u sedmoboju).