Blake pokraj živog i zdravog Bolta

Nezamislivo, ali svjetski prvak s Jamajke nije ni Usain Bolt ni Asafa Powell. Za Powella je sve „čisto“, bivši svjetski rekorder zbog ozljede prepone otkazao je nastup na Svjetskom prvenstvu u Daeguu nepunih 48 sati prije početka natjecanja, ali potpuni šok na stadionu i milijunima pred TV-ekranima diljem svijeta priredio je aktualni svjetski rekorder, olimpijski pobjednik i branitelj naslova. Bolt je pobijedio sam sebe, startao je prije pucnja iz startnog pištolja i zaradio crveni karton. Tribine su zanijemile, a Bolt se u nevjerici uhvatio za glavu vjerojatno se pitajući što mu je trebalo da lovi pucanj umjesto da ide na sigurno.

Sredinom tjedna je izjavio: “Startam li dobro nitko me neće moći uhvatiti“, ali iako je u Daegu stigao s tek šestim rezultatom na top-listama (9,88), u okrnjenoj konkurenciji bez redom ozlijeđenih Powella i Tysona Gaya te zbog dopinga suspendiranih Stevea Mullingsa i Mikea Rodgersa (u polufinalu je otpao i Richard Thompson koji se u 2011. spustio na 9,85), oklada na Bolta bila je sigurna kao „kuća“. Kladionice sada trljaju ruke, a trlja ih i Yohan Blake. 21-godišnjak je nakon 9,95 u polufinalu iskoristio priliku života, svoj najbolji rezultat sezone poboljšao je za još tri stotinke i s 9,92 ispred Waltera Dixa (10,08) na drugom i svjetskog prvaka iz Pariza 2003. Kima Collinsa (10,09) na trećem mjestu osvojio naslov prvaka svijeta.

Prvak Europe Christophe Lemaitre ostao je na nezahvalnom četvrtom mjestu (10,19), Daniel Bailey je zauzeo peto (10,26), Jimmy Vicaut šesto (10,27) i Nesta Carter sedmo mjesto (10,95).

Priča za sebe su Francuzi. Na svjetskim prvenstvima nikad, a na Olimpijskim igrama još od OI u Moskvi 1980. godine, Francuska na jednom od dva najveća natjecanja nije imala predstavnika u finalu utrke na 100 metara. „Posljednji Mohikanac“ bio je Hermann Panzo: zauzeo je osmo mjesto, ali moskovske Igre bile su okrnjene bojkotom Amerikanaca. Posljednji, pak, Francuz finalist sprinta na OI u njihovoj punoj snazi bio je, pak, Roger Bambuck: Bambuck je 1968. u Mexico Cityju dospio do petog mjesta.

Lemaitre i Vicaut u Daeguu su ispisali povijest. Dvojica Europljana - dvojica Francuza – u polufinalu su se probila u finale stotke na Svjetskom prvenstvu! Lemaitre nije iznenađenje, trostruki europski prvak iz Barcelone, pobjednik Kupa kontinenata u Splitu i prvi bijelac ispod 10 sekundi, u 2011. se godini spustio na 9,92 i s punim se pravom smio nadati finalu. Vicaut je s druge strane vjerojatno zapanjio i najbližu rodbinu: juniorski prvak Europe koji je u Albiju koncem srpnja osobni rekord postavio na 10,07 u dobi od 19 godina izborio je finale na najvećoj mogućoj sceni. Iza impresivnog , jedinog koji se u polufinalu, a na koncu i u finalu spustio ispod 10 sekundi Blakea i Dixa (10,05) Vicaut je istrčao 10,10 (stotinku brže od Lemaitrea u drugoj polufinalnoj skupini i dvije stotinke sporije od pobjednika treće skupine Collinsa).

Bolt je u drugom polufinalu krstario do prvog mjesta (10,05), a udarac su doživjeli i Dwain Chambers i Thompson. Chambers je prvi iskusio diskvalifikaciju zbog pogrešnog starta, a Thompson je zapeo iza Bolta i Lemaitrea na 10,20 i ostao šest stotinki kratak iza Baileyja koji je s 10,14 uhvatio posljednji vlak za finale.