Blanka: "Ne razmišljam o Londonu"

U intervjuu za Laureus, Blanka Vlašić je jasno rekla kako vjeruje da njeno vrijeme tek dolazi i kako se ne opterećuje činjenicom da je bila tek centimetar od svjetskog rekorda, kao ni eventualnim Olimpijskim zlatom. Natjecanje po natjecanje, moto je kojeg se drži najbolja svjetska atletičarka.

Kakvi su ciljevi koje si je zadala u ovoj sezoni i što očekuje od iste, Blanka nije dvojila: "Cilj je uvijek biti na višoj razini u odnosu na prethodnu godinu, ali ono što se nameće kao imperativ jest Svjetsko prvenstvo koje je najveće natjecanje u sezoni."

Sezona nije započela na spektakularan način i ostvarene visine nisu u skladu s onim što se očekivalo o pretendentice za rušenje svjetskog rekorda, ali najbolja visašica svijeta uopće ne brine zbog nešto skromnijih visina: "Ove sezone pripremili smo novi koncept treninga pa stoga ni ne čude nešto manje visine no obično, ali to je sve dio plana koji bi trebao dati rezultata u trenucima kad to bude najvažnije, s naglaskom na Olimpijske igre."

Mnogi sportaši nisu u stanju nositi se s pritiskom kojeg donosi profesionalni sport, pogotovo u situaciji kada su na vrhu, ali "leteća" Splićanka naučila se nositi s time: "U trenutcima kada nisam bila na vrhu, pritisak je bio manji i bilo je mnogo lakše. S rezultatima dolazi do većeg pritiska, ali s vremenom se naviknete pa je svake godine sve lakše i lakše. Unatoč iskustvu i bez obzira na broj ostvarenih pobjeda, kada je riječ o velikim natjecanjima, stres je uvijek prisutan i svaki put je kao prvi."

Na pitanje kako je doživjela srebrnu medalju s prošlih Olimpijskih igara i koliko su joj važne nadolazeće, Blanka je rekla: "Ponosna sam na ostvareni rezultat u Pekingu, jer nikad se nije dogodilo da preskočenih 205 cm ne bude dovoljno za zlatnu medalju, ali ništa si ne predbacujem jer sam dala sve od sebe. O Londonu previše ne razmišljam i uvijek se nastojim koncentrirati samo na sljedeće natjecanje u kalendaru."

Blanka je s preskočenih 208 cm došla na tek centimetar od svjetskog rekorda Stefke Kostadinove, ali čarobnu granicu ipak nije uspjela prijeći i kako kaže uopće se ne opterećuje time: "Svjetski rekord me jako motivira, ali nisam opsjednuta njime. Imam osjećaj kako su svi drugi opterećeniji njime od mene, jer uporno postavljaju isto pitanje. Za takav rezultat moraju se poklopiti i savršen stadion i savršena podloga sa savršenim vremenskim uvjetima, morate imati savršen osjećaj, a to se baš i ne događa svaki dan."

"Da moram birati prije bih odabrala rušenje svjetskog rekorda nego zlato s Olimpijskih igara, jer rekord je samo jedan, a igara ima još nekoliko preda mnom" jasna je bila Blanka na pitanje što bi joj predstavljalo veće zadovoljstvo.

Kako to izgleda kad je otac trener i koliko to utječe na njihov odnos, bilo je iduće pitanje, a Splićanka je odgovorila: "Nas dvoje imamo isti karakter i koliko god je to bila otežavajuća okolnost u mlađim danima, sada je prednost, jer mnogo puta riječi nisu potrebne i savršeno se razumijemo." Na pitanje postoje li određene trzavice, odgovor nije ostavio traga za dvojbe: "Sve u vezi treninga prepuštam njemu i potpuno mu vjerujem. S obzirom na ostvarene rezultate, nemam razloga razmišljati drugačije. Jedini nesporazumi su u vidu petominutnog emocionalnog pražnjena, ali to je ionako sredstvo za opuštanje pa nema prevelike pompe oko toga."

Njen uspjeh nije polučio dovoljno promjena na razini države, jer i dalje nema dovoljno adekvatnih prostora za trening većeg broja sportaša, a toga je svjesna i sama Blanka: "I dalje ne postoji dvorana koja bi zadovoljila potrebe svih atletičara tijekom zimskog razdoblja. Ja imam malu dvoranu koja je meni dovoljna, ali problem ostalih atletičara i dalje nije riješen. Jedini plus je bila organizacija Kontinentalnog kupa u Splitu, a skakati u svom gradu pred punim stadionom bilo je ispunjenje moga sna."