Blanka: "Odluku o odlasku na Olimpijske igre donijet ću posljednjeg dana"

Sve glasnijim nagađanjima o tijeku oporavka od zahvata na Ahilovoj tetivi bivša svjetska prvakinja i aktualna olimpijska vicepobjednica Blanka Vlašić stala je na kraj organizacijom konferencije za novinare u trenažnoj dvorani stožera Vlašićevih na Brodarici u Splitu.

Blanka je priznala da je njen nastup na Olimpijskim igrama u Londonu pod velikim znakom upitnika, naglasila, međutim, da od nastojanja da na Igrama skače i to na način da je i igri za najviši plasman ne odustaje, ali i zaključila da joj ne pada na pamet žuriti s povratkom i riskirati nastavak karijere. "Uporna sam i tvrdoglava, osjećam da još nisam rekla posljednju riječ. Vjerujem da ću znati prepoznati trenutak kad dođem do kraja, još nije vrijeme da se umirovim. Ne mogu zamisliti da se bavim nečim drugim, ovo je moj poziv i potpuno sam mu predana. Ne vidim razloga zašto ne bih skakala dok god mi se bude dalo, mislim da sam tek na pola puta".

Blanka je poteškoće s kojima se posljednjih mjeseci suočava opisala vrlo smireno. "Nema potrebe za suzama, u ovom trenutku treba mi bistra glava i trezveno razmišljanje, emocije zamagljuju pogled. Ispred mene su kušnje, ali vjerujem da ću ih prevladati i ostvariti najvažniji cilj, da se vratim zdrava i da zajedno uživamo u još puno uspješnih godina. Neki kažu da nemam sreće, ali toliko je sudbina težih od moje da su moje poteškoće u usporedbi problemčić. Slijedi drugi dio moje karijere, vratit ću se korak po korak, motiva mi ne nedostaje, motiviranija sam nego ikad prije".

Potanko je opisala tijek događanja. "Najprije bih željela naglasiti da sam blagoslovljena s 13 godina karijere praktički bez ozbiljnije ozljede, štitnjaču ne računam, za probleme s njom imala sam genetske predispozicije i kad-tad bih se s tim morala uhvatiti u koštac. Ovako slobodno mogu reći da je rijetko kojem sportašu ovoliko dugo uspjelo izbjeći ozljede, ali prije nekoliko mjeseci i sama sam se suočila s ozljedom koja je zahtijevala operativni zahvat. Odlazak pod nož bio je jedina opcija, ni najmanje ne žalim i mislim da sam s njom kupila još 13 godina karijere".

"Artroskopija u Göteborgu obavljena je 31. siječnja, bila su to zapravo dva zahvata u jednom. Kost je doslovce bila u Ahilovoj tetivi i trebalo je 'obrijati' oštećeni dio, ali i napraviti potpunu rekonstrukciju zgloba budući je tijekom godina došlo do okoštavanja, zglob je izgubio na pokretljivosti i opterećivao okolne tetive. Bilo je govora da će oporavak trajati dva mjeseca, možda i bi da jednom tjedno trčim na Marjanu, ali ja sam sportaš, opterećenja su drugačija".

"Bio je to potpuno novi zglob i nisam znala što očekivati. Uslijedila je prilagodba, morala sam napraviti novi uložak za obuću jer mi se promijenio otisak. Artroskopija je manje invazivna od operacije, ali i dalje je to ozbiljan zahvat. Dobila sam četiri šava, a jedan mi je bio sumnjiv, s unutarnje strane pete. Nije zarastao, ali bio je tako malen i ni ne sanjajući da će se ovako zakomplicirati počela sam trenirati. Uz bolove, napravila bih jedan korak naprijed i dva natrag, ali sam nastavila. U periodu bazičnih priprema šav je buknuo, pod prstom se mogla napipati kuglica i počelo je jako boljeti. Pokušali smo neutralizirati bol, stavljali spužve i flastere, sanirali to područje i do pola sata prije treninga, ali jednom kad se stvorio granulom, bolovi su postali preveliki. Granulom je prirodni proces na koji se organizam štiti od stranog tijela, ali mene je natjerao na novi zahvat".

"Pod lokalnom anestezijom tu smjesu smo morali izvaditi, dobila sam još četiri šava i suočila se s novom preprekom u trenažnom procesu. To razdoblje iskoristila sam za odlazak u London kod doktora Đurovića i terapiju na posebnom aparatu, provodili smo je sedam dana, dvaput dnevno i napokon sam nakon ne znam ni sama koliko dugo počela trčati bez boli. Mislila sam da je rehabilitacija završila, bila sam puna entuzijazma, odradila sam i prvo skakanje manjeg intenziteta kratkog zaleta i od četiri koraka, ali rana se vrlo brzo ponovno otvorila. Malo me boljelo, ali mislila sam da će led ukloniti problem. Kad sam se, međutim, probudila, bol je bila prejaka i prvi put nakon operacije morala sam uzeti štake. Boljelo je toliko da sam u tom trenutku razmišljala hoću li moći nastaviti karijeru. Led nije pomogao i nazvala sam doktora u Švedsku, tri dana poslije u hotelu me pregledao i čim je vidio ranu rekao je da sumnja na infekciju".

"Ujutro je nalaz krvi potvrdio njegove sumnje, sastrugao je krastu, uzeo bris i stavio me na antibiotike širokog spektra. U jednu ruku mi je i laknulo jer magnet je pokazao da su zglob i Ahilova tetiva u odličnom stanju, bojala sam se da je sve smrskano. Nakon nekoliko dana pustila sam štake, upalni proces traje dva tjedna, ja sam na antibioticima 10. dan, a rana dobro zarasta".

Vijesti su dobre što se nastavka karijere tiče, ali što je s Londonom? "Karijera nije upitna, ova sezona i Olimpijske igre jesu. Ja, međutim, neću odustati od nastojanja da skačem u Londonu, ali isključivo na najvišoj razini. Ne želim ići tamo i skakati 1,90 ili 1,95, zna se što ja želim. Na Olimpijskih sam igrama već bila, znam što su OI, što one znače, ali biti u olimpijskom selu i boriti se za ulazak u finale bilo bi ponižavajuće".

Odluka o nastupu još nije donesena, kad će donijeti definitivnu odluku? "Znam svoje tijelo, budem li spremna, znat ću. Ljudi su se navikli na dobre rezultate, često misle da bih dva metra mogla preskočiti i iz kreveta, ali velik je to napor, ja najbolje znam koliki je trud u sve uložen, koliko visoko specifičnih treninga, koliko skokova. U ovom trenutku kad ne mogu ni trčati Olimpijske igre čine mi se poput bonusa, dodatne nagrade, ali ne bih govorila o postocima. Često sam se opekla s prognozama, a krajnji rok za odluku o odlasku donijet ću dan prije puta", zaključila je Blanka.