Mondo prkosi gravitaciji: tajna moći iz vrta obiteljske kuće

Mondo, to mu je nadimak, centimetar po centimetar, u doslovnom smislu, gradi svoj živući spomenik već pet godina, a kraja mu se – ne vidi. Već je izrastao u legendu koja je ozbiljno potamnila i marginizirala lik i djelo jednog Sergeja Bubke i to je već samo po sebi dovoljno fascinantno.

Lako je sad kazati – pa cijela priča je logična, Armand je bio, štono bi se reklo – rođenjem sudbinski određen za velike stvari. Otac Greg mu je bio odličan "motkaš" svoje epohe, a majka Helena vrsna u sedmoboju i uz to još i odbojkašica. Armand je zapravo – Amerikanac, iz Lafayettea u Louisiani, ali je kao tinejdžer optirao za Švedsku, zemlju iz koje potječe mama Helena. To poglavlje riješeno je 2015. godine, Duplantis je od veze sa Švedskom imao samo mamu i djedove koje bi posjećivao tijekom ljetnih praznika, naravno ni jezik nije znao. Međutim, otkrili su ga kao potencijal „scouti“ u atletskom Savezu Švedske - blago rečeno - iskoristili mogućnost njegovog dvojnog državljanstva. Danas ne samo što odlično govori švedski, već i živi po šest mjeseci u Louisiani, šest u Stockholmu.

Tako je "od malih nogu" imao sve preduvjete za vrhunski rad, njegovi treneri su upravo roditelji. Urbana legenda kaže da je već sa sedam godina preskočio 2.33 metra s motkom, naime, u vrtu iza obiteljske kuće ima doslovno pravi teren za ovu disciplinu, gdje je redovito vježbao. S 12 ljeta u životnom kalendaru, bio je nadomak odluke da se ipak posveti svojoj drugoj velikoj ljubavi – baseballu, što naravno nije čudno za jednog mladog nadarenog Amera (uradio je to svojedobno i Jordan), ali je ipak na savjet tate Grega i na sreću ljubitelja atletike, ostao vjeran svojoj "matičnoj" disciplini. Uostalom, u njihovom domu, skok s motkom je doslovno obiteljski biznis, naime, i oba starija brata (Andreas i Antoine), pa i mlađa sestra Johanna, također su se natjecali, doduše, ne baš ovako uspješno.

U storijama o ovim velikanima uvijek se provlači neminovno pitanje – u čemu je tajna takvog uspjeha, može li se nekako racionalno protumačiti? Primjerice, kao za biciklističkog „Kanibala“ Pogačara, za kojeg je izmjereno da mu je FTP (Functional Treshold Power), najveća prosječna snaga koju može zadržavati kroz određeno razdoblju, nedostižna svim rivalima.

"Moja mentalna snaga je u tome što duboko vjerujem u ono što radim, uvijek sam na 100 posto samopouzdanja i u svakom trenutku kontroliram situaciju. Još kao dječak sam bio siguran da ću postati broj jedan kad mi je tata napravio teren za skok s motkom u kućnom vrtu. A u fizičkom smislu, ključ uspjeha je isti kakav su imali i moji prethodnici – brzina, trčim 100 metara za oko 10.5 sekundi. Kasnije, u školi, zaista sam dobro igrao i nogomet i baseball. Ali, prijelomni trenutak za moju odluku bila je sezona u kojoj sam sa 4.75 uspio poboljšati svoj rezultat na 5.30. Imao sam 15 godina i shvatio da u skoku s motkom za mene neće biti granica" objasnio je Mondo.

Duplantis je po mnogo čemu poseban sportaš, jedan od rijetkih koji se – natječe sam protiv sebe, u doslovnom smislu, kad ruši rekord. Za svih 13 primata, scenarij je bio uvijek isti: na manje-više 6 metara svi konkurenti otpadnu, Armando osigura pobjedu i onda slijedi onaj epski trenutak. Kad ostane sam na zagrijavanju, letvica se podiže na visinu centimetar iznad aktualnog svjetskog rekorda. Uz to, u takvoj situaciji, prema pravilima, ima daleko više vremena za pripremu, čak šest minuta, nego dok natjecanje još traje. U tim trenucima, "Mondo" se osjeća kao u… vrtu svoje kuće, samo što ima daleko više gledatelja.

"Sve me tad zaista podsjeća na vrijeme kad sam kao dječačić od pet godina, kad sam počeo vježbati iza svog doma."

Tih šest minuta koncentracije nisu uopće nebitni. Jer, u skoku s motkom važna je baš urarska preciznost, od toga da se trkom postigne maksimalno ubrzanje, preko zabadanja koplja na idealnom mjestu u "bazenčiću", koje omogućava najbolju vertikalnost, podizanje nogu dok se motka savija, te sam čin preskoka. Kad sve bude kako treba, Duplantisova motka dobiva efekt… katapulta.

Danas je Duplantis najveća atletska zvijezda, definitivno nasljednik Usaina Bolta u tom aspektu, uz 13 rekorda ima i po dva zlata sa Olimpijskih igara i Svjetskih prvenstava. Uskoro će, baš u Tokiju, gdje se okitio olimpijskim zlatom, uzeti i treće svjetsko (atletski Mondial je u rujnu u japanskoj metropoli).

"Ne volim kad me uspoređuju s Boltom, radi se ipak o potpuno različitim disciplinama. On je fantastično trčao, ja skačem: jedino što nas povezuje je da sjajno zabavljamo publiku, kreiramo užitak i spektakl", reći će Armand.

A gdje je on, kad god gledate Duplantisove trijumfe, tu ćete neizbježno vidjeti i – njegovu djevojku, Desire Inglander, 23-godišnji švedski model, sa kojom proslavlja sve uspjehe u zagrljajima i poljupcima u tv prijenosima uživo "urbi et orbi", pa je, pogađate, Desire već postala prava ozbiljna infuencerica i fino gradi svoju karijeru. Osim Desire, Armand je u međuvremenu jako zavolio i golf, to mu je glavni hobi. Onako za razbibrigu između dva svjetska rekorda.