"Naježim se kad pomislim što je moglo biti"

Nastup na 13. Svjetskom atletskom prvenstvu završili su i Lisa Christina Stublic u maratonu (27.) i Andras Haklits u bacanju kladiva (25.) i Martin Marić (27.) i Roland Varga (31.) u bacanju diska i polufinalistica na 400 metara s preponama Nikolina Horvat (22.), a najveća hrvatska i jedna od najvećih zvijezda SP-a, čiji su plakati oblijepljeni po cijelom Daeguu, Blanka Vlašić tek mora napraviti prvi korak. Dvostruka svjetska prvakinja 1. rujna, u 10:45 po lokalnom (3:45 po srednjoeuropskom vremenu) izlazi na zaletište u kvalifikacijama skoka u vis.

Najbolja atletičarka prošle sezone u 2011. je prošla kroz Scile i Haribde: što s ozljedama i bolesti, što s formom za koju je u jednom trenutku izjavila: “Povraća mi se od ovakvih skokova“. Nakon što je na mitingu Dijamantne lige u Monte Carlu osigurala i drugu ukupnu pobjedu uzastopce Blanka je konačno dogovorila snimanje kako bi otkrila iznos boli koja je muči oko mjesec i pol od nastupa u Lausannei i jednom kad je vidjela snimke odlučila otkazati nastup na Svjetskom prvenstvu. “Najblaže rečeno šokirali smo se. Snimanje je otkrilo parcijalnu rupturu mišića natkoljenice lijeve, odrazne noge i nevjerojatno je s kojim je intenzitetom trenirali usprkos ozljedi takve prirode“.

Nepuna 24 sata nakon što je vijest procurila u javnost Blanka je promijenila odluku. “Ne mogu sjediti ispred televizije i gledati ih kako skaču. Bol je bila paklena i ako dosad ništa nije puklo neće ni sada. Dok god mogu hodati i skakat ću. U sportu nikad nema garancija, pogotovo u ovakvim okolnostima, ali ako nešto mogu jamčiti to je da ću dati sve od sebe“, izjavila je Blanka u Splitu. Posljednji test bio je dan prije predviđenog polaska, izdržala je 12 skokova, novo snimanje ozlijeđene noge pokazalo je da se povreda nije pogoršala i Blanka se s tatom i trenerom Joškom i trenerom Bojanom Marinovićem ukrcala na avion. Joško Vlašić je kratko izjavio: “Velika je stvar da samo uopće otputovali“.

Blanka djeluje staloženo, strpljivo je na Adidasovoj konferenciji za novinare odgovarala na pitanja međunarodnih i hrvatskih novinara. “Život mi je trenutno prilično nezanimljiv. Odrađujem treninge, pokušavam spavati kad je ovdje vrijeme za spavanje, idem na terapije i dan brzo prođe pogotovo što sam u hotelu i oduzima mi vrijeme što dvaput dnevno moram u selo, na trening i na terapiju. Navečer sam malo na internetu, pogledam film i idem na spavanje“, otkrila je dnevnu rutinu. “Ne razmišljam više o ozljedi, brige i previranja sam ostavila za sobom u Splitu. Prva dva, tri dana bila su pomalo naporna, bila sam u nekom svom filmu. Ne volim duge letove, a onda još i sletiš pa ti treba sat vremena do hotela i nikako da se smjestiš“.

“Radimo tonizirajuće treninge, posljednji teški trening odradili smo u Splitu i kako nogu iritira skakanje ozljeda se pomalo smiruje. Sad je bolje, ali uđem li u finale, bojim se hoće li biti dovoljno prostora za oporavak“, otkrila je što joj je na pameti, ali odmah se ogradila: “O tom, međutim, potom, prvo kvalifikacije. Dugo mi treba da se zagrijem, ne mogu se osloniti kako bih to željela, bol je još uvijek prisutna, ali provodimo terapiju i sve je, koliko u ovom trenutku može biti, pod kontrolom“.

Što pomisli kad se vrati unatrag, u dane kad je prvi put čula o ozljedi zadnje lože? “Naježim se kad se toga sjetim, da sam s tolikim intenzitetom trenirala s parcijalnom rupturom mišića i Ahilovom tetivom u stanju u kakvom je bila. Radili smo i dubinske skokove i skokove na jednoj nozi, mogu biti zahvalna što nije još puno gore, a moglo je vrlo lako biti. Najgore je, međutim, prošlo, tu smo. Što se ozljede tiče, mogla sam ići, a što se forme tiče, vidjet ćemo“.

Prvi je ovo put na jednom velikom natjecanju nakon dugog niza godina da Blanka, dvostruka svjetska prvakinja, nije najveća favoritkinja. Je li lakše sada kad je pristisak manji? “Meni je pritisak isti s obzirom da mi je oduvijek najvažnije bilo da zadovoljim svoja očekivanja. Ja sama sebi sebi postavljam visoko letvicu, stvaram najveći pritisak. Ozljeda ništa ne mijenja, još uvijek sam ja protiv letvice, protivnice na mene ne utječu, kad se usredotočim kao da sam sama na stadionu“.

Slično misli i Bojan Marinović. “Radimo, ali intenzitet nije na najvišoj razini. Može i sigurno hoće potegnuti i izvući nešto, ali pitanje je koliko. Atletika je na glasu kao najizvjesniji sport, a pogledajte što se ovdje sve događa. Ovog puta smo u poziciji da je Blankin rezultat upitniji više nego ikad prije, rezultati govore sami za sebe. Ana Čičerova je apsolutni favorit“ (viceprvakinja svijeta iz Berlina prije dvije godine na prvenstvu Rusije krajem srpnja je preskočila 2,07 m i s Andonovom se iza Stefke Kostadinove i Blanke izjednačila na diobi trećeg mjesta svih vremena, nap. a.) “Antonietta Di Martino je nedavno“ (prije tri tjedna u Malagi, nap. a.) “preskočila 2,00 m, tu je i Školina, pitanje je u kakvoj je formi Green“.

“Blanka je svjesna da nije na 100 posto, nije nerealna, ali s druge strane kad nisi svoj, nespokojan si. Pritisak? Kad si dobar, pritisak je, kad nisi, ista stvar, to je vrhunski sport“, zaključio je Marinović, a Blanka se nadovezala: “Treba proći i ovakve trenutke. Nitko ne pamti jedan bljesak, budi ti 10 godina u vrhu i napravio se veliku stvar, u tome je umjetnost. Control freak u meni želio bi sve predvidjeti, ali svašta se može dogoditi, vidjet ćemo“.

Norma je postavljena na 1,95 m? “Možda i 1,92 m bude dovoljno iako sumnjam. Nećemo riskirati, a hoćemo li otvoriti na 1,80 ili na 1,85 m odlučit ćemo na licu mjesta“. Kvalifikacije skoka u vis su u četvrtak, šestog dana natjecanja, finale je na rasporedu u subotu 3. rujna, predzadnjeg dana prvenstva, u 12 sati po hrvatskom vremenu.