Najveći uspjeh hrvatske paraolimpijske atletske reprezentacije

Sa svojih 16 godina Branimir Budetić bio je zlatni u bacanju kugle i srebrni na 400 m, a u seniorskoj konkurenciji najavio je vrlo brzi ulazak među vodeće bacače koplja osvojivši četvrto mjesto.

Marija Mikulić pobijedila je u utrkama na 400 i 800 m pokazavši da je nadmašila svoju juniorsku konkurenciju, dokazavši to i među seniorima osvajanjem desetog mjesta na svijetu u utrci na 400 m.

Četrnaestogodišnja Kristina Ivanković pobjedom u zadnjem hicu u bacanju kugle i odličnim rezultatom, nagovijestila je mogućnost ispunjenja norme za Paraolimpijske igre u Pekingu 2008. Svojim nastupom posebno je oduševila svjetski poznatog, a ujedno i našeg, trenera Ivana Ivančića koji je pohvalio Kristininu karakteristiku "da se zna atletski potući". Kažu da je to karakteristika budućih šampiona. Kristina Škrlec, iako treća, i pomalo zbunjena svim onim što je doživjela sa svojih 14 godina, neće tako lako dozvoliti da joj imenjakinja odmakne i za očekivati je zajednički pohod u seniorske vode.

Damjan Lisska, s vrlo teškim hendikepom i protezama na koje se tek navikava, osvojio je četvrto mjesto u disciplini koja nije njegova specijalnost – bacanje kugle – jer je koplje u posljednji trenutak otkazano, a tu je Damjan puno bolji.

Kako su juniori nagovijestili, tako su i seniori nastavili odlučan pohod do najboljeg rezultata naše reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Svi smo očekivali da bi Marija Iveković mogla do jednog zlata, što je i ostvarila, u izuzetno jakoj konkurenciji, po jakom vjetru u prsa u skoku u dalj. Tome je pridodala i brončanu medalju u bacanju diska. Ta medalja je pokazala i veličinu njenog sportskog duha i osobinu koja krasi vrhunske sportaše – da se ne predaju ni kad im je najteže. Bronca je potvrda njene velike perspektive u bacanju diska i kako to trener Ivančić voli reći: "Za zlatnu medalju će se potući s konkurencijom u Pekingu!"

Onaj koji je najviše oduševio, ne samo članove naše reprezentacije, nego i sve gledaoce utrke na 5.000 m u, kojoj tradicionalno pobjeđuju predstavnici afričkih država, je najmlađi među svojim konkurentima – Vedran Lozanov! Ovo mu je četvrta "velika" utrka i u njoj je uspio tako uvjerljivo pobijediti svoje konkurente koji nisu mogli shvatiti što ih snašlo u posljednjih 500 m. Vedran je tako odlično pratio utrku i branio se od napada da je to bila utrka za pamćenje. U njegovom trčanju vidi se trenerska ruka, nekada našeg najboljeg dugoprugaša, a danas Vedranovog trenera Mladena Kršeka.

U red onih koji su nadmašili rezultatska očekivanja pripada i Ivana Matošević koja je istrčala svoje osobne rekorde u utrkama na 800 i 1.500 m. I nju trenira Mladen Kršek.

Goran Žeželj, svojim izvanrednim utrkama na 100 i 200 m pokazuje da se svrstava u vrhunske sprintere, kako Europe, tako sada i svijeta. I kod Gorana, kao i kod Marije vidljiv je jedan novi, kvalitetniji, stil rada mladog atletskog trenera Damjana Sedića.

I Darko Kralj je nadmašio očekivanja, obzirom da mu je ovo prvo veliko natjecanje. Osvojio je peto mjesto u bacanju kugle i postavio novi osobni i državni rekord. Slično njemu učinio je i Josip Slivar koji je također bio peti u bacanju kugle. Ukoliko obojica shvate da vrijede puno više od petog mjesta i počnu već sad ozbiljno trenirati za Peking, obojica tamo mogu do medalja.

Poput njih, do odličnih rezultata u Pekingu mogu i Jelena Vuković, koja je zbog ozljede podbacila, kao i Denis Slunjski u čijoj su kategoriji svi natjecatelji stariji od njega deset i više godina. Oni od kojih se više očekivalo su Milka Milinković i Miroslav Matić.

Hrvatska paraolimpijska atletska reprezentacija dolazi u domovinu u ponedjeljak, 11.09.2006. u 13:10 u zračnu luku Pleso.

Svima onima koji su nas pratili i slali poruke potpore iskreno i od srca zahvaljujemo i nadamo se da Vas ni ubuduće nećemo iznevjeriti.

Puno pozdrava od Hrvatske paraolimpijske atletske reprezentacije!