"Senilni starac" je imao vrhunski nos

U osnovnoj školi je "trčkarala, skakala, bacala", prvi trener joj je bio Igor Čordaš, ali razvojni put Sandre Perković počinje otkad je je pod svoje krilo uzeo Ivan Ivančić. Prekaljeni stručnjak je 2005. u 15-godišnjakinji prepoznao vrhunski materijal: "Vidio sam da joj je konstitucija idealna, ali u početku je bježala od mene. Napunili su joj glavu pričama 'lud je, tiranin je, gonič robova' i kad god sam joj prišao dala bi mi košaricu. Bacala je tada 32 metra i jednom sam joj rekao 'Dođi u mene i dogodine ćeš bacati 50 metara'. Pogledala me s izrazom u očima koji je govorio 'O čemu priča ovaj senilni starac?', ali me poslušala i došla".

Dogodine je na Juniorskom prvenstvu uistinu bacila preko 50 metara (50,11 m) i ostalo je povijest. Ivančić je trenirao na stotine hrvatskih bacača, ali za Sandru Perković garantira: "Ona je najbolja i najtalentiranija atletičarka s kojom sam ikada radio, Edis Elkasević u bacanju kugle i Valentina Srša u bacanju kladiva mogli su dosegnuti ovakvu razinu da su ostali sa mnom, ali su izabrali Ameriku".

U Ameriku je mogla i Sandra: "Čim sam prvi put bacila 60 metara znala sam da su mi vrata širom otvorena. Prošle godine prije Europskog juniorskog prvenstva u Novom Sadu" (prije nego je osvojila naslov najbolje juniorke Europe, nap. a.) "položila sam i potrebne ispite, bilo je pitanje samo hoću li ići na Auburn ili na Berkeley, ali ostala sam, Amerika nema Ivančića".

U nepunih pet godina, od zime 2005., Ivančić je Sandru doveo do osobnog rekorda od 66,85 metara i sinoć u Barceloni do titule europske seniorske prvakinje: "Odavno govorim da je materijal za najveća dostignuća, nastavi li me slušati pred Sandrom nema limita, mogućnosti su neslućene", govorio je Ivančić nakon što je Sandra prošle godine na svom debiju u seniorskoj konkurenciji osvojila deveto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Berlinu.

Danas je najmlađa u povijesti europskih prvenstava prvakinja Europe, sutra? "Još moramo poraditi na sitnicama, ponašanje moramo dovesti na razinu adekvatnu rezultatima, ali i u ovom trenutku mogu sa sigurnošću reći da će do Olimpijskih igara u Londonu 2012. bacati 70 metara".

Ivančić naglašava: "Četiri su komponente bitne u razvoju bacača, brzina, snaga, tehnika i na posljednjem mjestu izdržljivost, snagu možemo nadograditi, a njena tehnika i izbačaj su neponovljivi. Takvu ruku kao što je Sandrina nema nitko".

Najveći uspjeh karijere Sandra je posvetila majci Vesni: "Najveća mi je podrška, na mamu se u svakom trenutku mogu osloniti", a prvu sljedeću medalju mogla bi Željku Lackoviću. Doktor Lacković je, naime, liječnik koji joj je bolove u trbuhu, prethodno dijagnosticirane kao crijevnu virozu zbog čega je Sandra s temperaturom višom od 40 stupnjeva i abnormalno visokim leukocitima (18.000) otpravljena kući, prepoznao kao upalu slijepog crijeva i 25. prosinca 2008. je poslao na operaciju.

Sandrin je organizam nekoliko dana poslije zahvatila sepsa, a nakon druge operacije koju je 6. siječnja vodio sam doktor Lacković prognoze nisu bile svijetle: "Mami su rekli da su uradili sve što su mogli i neka ode kući se moliti jer da 90 % ljudi takvu operaciju ne preživi". Sandra je, jaka kao "bikica", izdrzžala mada je s 85 kilograma spala na 70 i mnogi su je otpisali: "Mislili su da poslije dvije operacije od mene neće biti ništa, ali nisam se dala", zaključila je, pola godine poslije pokorila je europsku juniorsku, a godinu i pol poslije europsku seniorsku konkurenciju.

U čemu je tajna? "Ja sam ta koja trenira dvaput dnevno, po kiši, po snijegu, kad sam bolesna. Ne propuštam nijedan trening, trenirali smo i danas, jutro nakon osvajanja zlatne medalje. Često i improviziramo, nemamo uvijek uvjete za trening na putovanjima, nema teretane pa se snalazimo kako god možemo, ali trening uvijek odradimo".

Kad je postala svjesna da je to "to"? "Neposredno prije operacije počeo je moj pravi razvoj, a definitivno sam shvatila da ja to mogu na Svjetskom prvenstvu i plasmanom u finale. Do tog trenutka sve je bilo 'pričam ti priču', nakon devetog mjesta u Berlinu promijenila mi se perspektiva".

Nakon Barcelone? "Cilj za ovu sezonu je ostvaren, ostali su još nastupi na Dijamantnoj ligi u Londonu i u finalu u Bruxellesu, Hanžek u Zagrebu i Kup kontinenata u Splitu. Očekivanja za ubuduće neka ostanu tajnom". Slatkom.