Tko je kome dužan? Nastavlja se verbalni rat između HOO-a i HAS-a

Poštovani,

dana 16.9.2016. Večernji list prenio je izjavu glavnog tajnika HOO-a g. Čopa kao odgovor na moje izjave izrečene dan ranije na press konferenciji Hrvatskog atletskog saveza.

Kako bi Hrvatska sportska i ostala javnost dobila što bolju sliku o izrečenom, imam potrebu i obavezu referirati se na izjavu g. Čopa. Ovim priopćenjem obratit ću se samo na izrečene stavke g. Čopa, iako ima i težih situacija i činjenica o kojima ne bih ovaj put. Voljeli bismo kada bi se o tom povela rasprava ili javna diskusija gdje bi iznijeli činjenice, ali i posljedice, postojećeg stanja jer zaista Hrvatskom sportu nije lako. U dijelu intervjua g. Čop i prema meni osobno nastupa s visoka i nije mu to prvi put. Ali znam tko sam, što i koga zastupam - najuspješniji hrvatski nacionalni sportski savez. Teško mi je kad nekome ostanem dužan pogotovo na ovakav način.

G. Čop predbacuje mi da brkam kruške i jabuke. Ne, on brka te pojmove. Zašto? Zato što država direktno ne duguje HAS-u već HOO-u. Ja mogu pretpostaviti da je to tako. No naš dužnik je HOO. Proračun HAS-a je usvojila skupština HOO-a. Dakle, po vertikali ja nemam pravo ići u nadležno ministarstvo. To je posao i dužnost HOO-a. Zar ne bi bilo nepristojno da preskačem svoje krovno tijelo kojem ova uloga pripada i po važećem zakonu?

Lijepo je čuti kada g. Čop kaže da je HOO samo servis nacionalnim sportskim savezima. Doista bi tako trebalo biti. No, u naravi on nastupa prema MZOS kao servis, a prema HAS-u kao vlast, za što postoji mnogo činjenica. Ukoliko MZOS nije doznačio proračunom definirana sredstva, onda je to zaista ogroman problem i za HOO i za sve korisnike državnog proračuna. Sukladno tome, bilo bi dobro da se nadležno ministarstvo izjasni je li to tako i zašto novac nije doznačen tamo gdje treba. Čitamo o odličnom ispunjenju državnog proračuna, stoga bilo bi za očekivati da će i korisnici proračuna dobiti planirana sredstva.

O „zaslugama“ za medalje iz Rio de Janeira mogu reći veliko hvala svima koji su pomogli. Mi u HAS-u znamo što smo sve prošli da bi danas zajedno slavili te uspjehe. No, HAS je još uvijek dužnik prema dobavljačima. Pitam zašto?

Način transferiranja novca nacionalnim sportskim savezima je zaista jedinstven. U svijetu ne poznajem tako zamršen sustav. Volio bih da me netko demantira. Zbog takvog načina funkcioniranja, koji se temelji na tome da morate prvo kupiti ili zadužiti se za robu ili usluge, pa tek onda s računima ići u HOO po refundaciju i čekati kad će se ta sredstva doznačiti, cijelo vrijeme moramo živjeti na rubu likvidnosti ili biti u minusu. Zar nije normalno kad vam se odobri proračun da sredstva dobivate u mjesečnim ili kvartalnim anuitetima? U protivnom, zašto radimo proračun?

Razvojni programi. Da, ideja je odlična no realizacija upitna. Zašto? Zato što je hodogram kandidature i realizacije programa toliko zamršen kao kad privrednik skuplja dokumentaciju za otvaranje tvrtke. U naravi to nisu nikakva dodatna sredstva već novac umanjen nacionalnim sportskim savezima za potrebe redovnog programa. A takvih situacija imamo još. Zašto je to tako? Ja mogu postaviti tezu da se novac želi držati u svom obuhvatu, a znate kako je – tko ima novac ima i moć.

S druge strane, zbog pravilnika i ograničenja, savez ispada nesposoban iskoristiti sredstva. U konačnici ta nerealizirana sredstva ne dobije savez, a pretpostavljam da se ista ne vraćaju u ministarstvo. Griješim li?

Inače pravilnici HOO-a vrlo često su u svojoj izvedbi nadređeni i samom zakonu (npr. Zakon o radu) što za posljedicu ima da ne možemo optimalno funkcionirati.

Primjerice, u redovnom programu koji je osnovica funkcioniranja svakog saveza, možemo vršiti prenamjenu sredstava u samo 4 pozicije i to u svakoj poziciji do samo 5%. Vrlo često nešto što je za poslovanje HOO-a dozvoljeno HAS-u nije. Npr, troškovi sjednica skupština, troškovi i status zaposlenika, materijalni troškovi a iz istih sredstava se financiraju i HOO i HAS. Pa pitam je li to servis ili... Je li Ministarstvo odredilo takav način način poslovanja i korištenja novca?

˝Ponuda˝ g. Čopa da nam može pomoći oko sponzorstva - bilo bi lijepo kad bi tako bilo, ali to nuditi u situaciji kad se atletičari koriste za potrebe HOO-a od kojih ni oni ni HAS nemaju ništa, malo je ponižavajuće. Podsjetit ću da je najbolja hrvatska atletičarka sudjelovala u kampanji jednog sponzora HOO-a na način da su pojedinci (koji?) osigurali sebi kartice za gorivo od cca 15.000kn (?) a toj istoj atletičarki i nekoliko pojedinaca u HAS-u dane su kartice s popustom na gorivo od 3% (tri posto?!). U naravi, litra goriva od Zagreba do Splita. To je jedan primjer koji pokazuje da suradnja nije dvosmjerna i na takav način HOO otežava nacionalnim savezima dobivanje sponzora.

U pojedinim državama nacionalni olimpijski odbori ili ministarstva ˝delegiraju˝ sponzore u važne i uspješne saveze. U našem slučaju čak je i obrnuto.

Hvala na pozornosti!

S poštovanjem,
Ivan Veštić
Predsjednik