Vlašić: "Čeka nas predstava u tri čina"

U subotu, predzadnjeg dana Svjetskog atletskog prvenstva u Daeguu, u 19 sati po lokalnom i 12 po srednjoeuropskom vremenu Blanka Vlašić pokušava ispisati povijest skoka u vis: Stefka Kostadinova i Hestrie Cloete jedine su dvije visašice od prvog SP-a u Helsinkiju 1983. godine koje su naslov prvakinje svijeta osvojile dvaput, svjetska rekorderka 1987. u Rimu i 1995. u Göteborgu, a Južnoafrikanka dvaput zaredom, 2001. u Emdontonu i 2003. u Parizu. Blanka je nakon Osake 2007. prije dvije godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu postala tek treća s dva naslova i druga s dva uzastopna, a u Daeguu može i do trećeg u nizu.

Može li doista? Tijekom cijele sezone Blankina je forma ispod razine na koju je navikla i sebe i atletsku javnost: obranila je naslov ukupne pobjednice Dijamantne lige, ali dva metra je preskočila samo jednom (2,00 m u Splitu) i koliko god mi uoči Blankinih nastupa poslije Rive zazivali jubilarni 100. skok preko dva metra, dvostruka svjetska prvakinja je u jednom trenutku formu slikovito opisala: "Povraća mi se od ovakvih skokova". Da je situacija u kojoj se nalazi za Blanku i njen stručni stožer neuobičajena najbolje ilustrira podatak da je prije četiri godine pred polazak u Osaku na treninzima skakala preko 2,04 m, a prije dvije godine pred nastup u Berlinu napadala je i visinu novog svjetskog rekorda.

I Blankin tata i trener Joško priznaje: "Navikli smo na velika natjecanja dolaziti na glavna vrata, uz fanfare, u formi koja je protivnicama ulijevala strah u kosti. I prije prethodna dva svjetska prvenstva i prije Olimpijskih igara u Pekingu u serijama je skakala na visinama iznad 2,05 m, ali ovog puta mjestu događanja pristupamo s druge strane. Ulazimo na sporedna vrata, osjećamo se kao da smo se ušuljali".

Hoće li siguran nastup u kvalifikacijama pomoći u jačanju samopouzdanja? "Tijekom sezone uvukla se u mene nesigurnost, vidi se da mi nedostaje skokova. Dodatan je to teret, ali moram se s tim nositi. Zato mi je cilj bio u kvalifikacijama nastupiti što sigurnije, bilo mi je bitno da bez obzira na stanje u kojem sam u finale uđem s čistom listom. Jako sam zadovoljna kako su kvalifikacije prošle, zadovoljna što sam pronašla tehniku tim više što mi ujutro nije lako skakati. Nisam se osjećala dovoljno razbuđena, koliko god izgledalo jednostavno, bilo je jučer dosta posla. Početak je bio malo kvrgav, ali sretna sam da sam 1,95 m skočila kako sam skočila. U finalu tih 1,95 m može izgledati smiješno, ali u kvalifikacijama, koje su zapravo same po sebi natjecanje, velika je visina", izjavila je Blanka.

Joško Vlašić se nadovezao: "Blanka je u kvalifikacijama poslala poruku na dvije strane, samoj sebi da kad se zagrije može i protivnicama da nije tu samo da popuni brojku nego da je ona ta koja je perjanica skoka u vis u posljednjih deset godina. Sigurne kvalifikacije jačaju samopouzdanje tim prije što su okolnosti ovakve kakve su. Hodaš po rubu, boriš se i da je još nešto pošlo krivo bila bi to kap koja bi prelila čašu, ali nije se dogodilo".

Sva četiri skoka bila su sigurna, ali kvalifikacije su ostavile traga? "Htjela-ne htjela, kvalifikacije uzmu živaca. Jutros sam još dosta umorna, ali više je to psihički umor i spava mi se mada sam dobro spavala. Mogu ja sada reći da sam rasterećena, ali finale je to Svjetskog prvenstva, kad se dođe na stadion i zakola adrenalin, druga je pjesma". Što je s ozljedama? "Ahilova tetiva još jako boli, ali radimo sve što je moguće, sve što nam je dostupno". Tata je pobliže objasnio: "Susretljivošću Kenijaca u njihovom centru radimo na jednom dosta skupom aparatu, u Nikeovom centru su primjerice tri takva aparata, ali nisu nam željeli izaći u susret" (Blanka je jedna od manekenki konkurentnog Adidasa, nap. a.) "nisu se baš iskazali. Uz rad na toj aparaturi provodimo i standardnu terapiju na koju će i poslijepodne nakon tonizirajućeg treninga".

Blanka je izjavila da će još današnje jutro uzeti da ne razmišlja o finalu, ali Joško Vlašić ga je najavio kao "predstavu u tri čina". "Prvi čin je da obavi zagrijavanje bez boli, da je u glavi ne smeta, drugi je brzina zaleta da je dovede do respektabilnih visina, a treći da izdrži odraz na tim većim visinama. Skakač se na njima i nesvjesno brže zaleti, što je brzina veća i skok je veći i ključ je izdržati odraz jer u tom trenutku nema povratka. Malo ih je koje su se uspjele vratiti, Blanka nije nikad, teško je raditi kalkulacije s manjom brzinom odraza".

"Najteže će biti domoći se ključnih visina, dva metra trebalo bi biti dovoljno za broncu, 2,02 m za srebro, ali Blanka ima dovoljno iskustva da ne brza, svjesna je da treba ući korak po korak. One koje su ove sezone pokazale najviše skaču ispred nje, to može biti prednost, ali i ne mora". Razmišlja li Blanka uopće da bi pobjedom ispisala novu stranicu u povijesti svjetskih prvenstava? "Teško je u ovakvoj situaciji razmišljati o naslovu, lijepo je imati cilj, u glavi imati nešto čemu stremiš, ali prvi sljedeći korak je onaj na koji se moraš usredotočiti. Skok u vis je poput kapule" (crvenog luka, nap. a.) "srčika je cilj, ali da do nje dođeš moraš proći svaki korak. Od žute, hrskave kore od koje ti zasuze oči preko zelenkastije zbog koje već plačeš, do cilja moraš sve doživjeti. Nije skok u vis kao skok u dalj, skočiš u prvoj seriji i kažeš 'Gospodo sada vi skačite', u skoku u vis skačeš sve više, a sve si umorniji. A Blanku još i boli".

Što je s protivnicama? "Vrlo je jasno tko je u igri, one koje imaju najbolje rezultate su i najopasnije mada ne sumnjam da će neke pozitivno iznenaditi, sve je moguće", izjavila je Blanka, a Joško Vlašić je zaključio: "Ana" (Čičerova, nap. a.) "izgleda apsolutno potentno i nakon 2,07 m s prvenstva Rusije isijava samopouzdanjem, ali Blanka nikad ne gleda protivnice, ona ispred sebe vidi samo letvicu. Vidjet ćemo, ovisit će koliko će joj dugo trebati da se uskače. Da izvede dva, tri skoka iz dugog, pravog zaleta, da joj se bol stabilizira. U kvalifikacijama su bila samo četiri skoka, ali intenzivna, nije se moglo kalkulirati. Kalkulacija nema ni u finalu, samo što se ne zna koliko Blanka može".