Za Hrvate završila pariška avantura

U trenutku kad je Joško Vlašić prošli tjedan izjavio: "Blanka je u treningu, ali da sad promijenimo odluku o nenastupanju u Parizu u najmanju bismo ruku ispali neozbiljni" i ušutkao naklapanja o mogućnosti da Blanka Vlašić unatoč propuštenoj zimskoj sezoni u pet do 12, do isteka krajnjeg roka prijava 25. veljače, osvane na listi putnika u Pariz od 4. do 6. ožujka definitivno je postalo jasno da će najveća hrvatska uzdanica na 31. smotri najboljih europskih atletičara u dvorani biti najbolji hrvatski atletičar za prošlu godinu Nedžad Mulabegović.

Pleća hrvatskog prvaka i rekordera u bacanju kugle teret očekivanja podnijela su s lakoćom: 31-godišnjak je osobni i državni rekord poboljšao odmah u kvalifikacijama (20,05 m), a u finalu se dobacio do 20,43 m i na koncu zauzeo četvrto mjesto (žal ostaje tek za 21,13 m u šestoj seriji u kojoj nije izdržao silu inercije i hitac zbog prijestupa nije bio valjan, a članu Kvarner-Autotransa donio bi srebrnu medalju).

Za plasman u finale konkurirala je i Ana Šimić. 20-godišnja Zagrepčanka tijekom zime je nanizala seriju kvalitetnih nastupa: na lokalnoj razini pobijedila je na Državnom prvenstvu u Rijeci (1,84 m) i na Otvorenom prvenstvu Zagreba (1,87 m), a na međunarodnoj sceni u Stockholmu skočila 1,84 m (7.), u Trinecu 1,85 m (3.), u Hustopeču 1,87 m (4.) i povrh svega u Banskoj Bystrici novi osobni rekord od 1,92 m koji joj je donio odlično treće mjesto iza prekaljenih Antoniette Di Martino (2,04 m) i Svjetlane Školine (2,00 m).

Šimić je kvalifikacije u Parizu započela skokom preko 1,75 m iz prvog pokušaja, ali na prve je probleme naišla već na sljedećoj visini: 1,80 m jedina je rušila dvaput i spasila se tek u trećem pokušaju. Daleko bolje lice pokazala je na 1,85 m, brz zalet i tehnički kvalitetan skok rezultirali su skokom preko iz prve i pojačanim optimizmom uoči podizanja letvice na 1,89 m. Pokazalo se, međutim, da je 1,89 m u Bercyju za Anu nedostižna visina i nakon Maayan Furman koja je jedina otpala na 1,85 m Šimić je pod ruku s Racquel Alvarez, Beatrice Lundmark, Airine Palsyte, Estherom Petre, Öjunn Grindem i Raffaellom Lamerom završila nastup na 20. mjestu među 23 natjecateljice.

Normu za plasman u finale Europska je atletska federacija, poučena iskustvom iz Torina prije dvije godine kad je za finale bilo dovoljno preskočiti i 1,85 m iz prvog pokuašaja, postavila na 1,94 m, ali skakalo se samo do 1,92 m. Aktualna viceprvakinja Ruth Beitia, Di Martino, Danielle Frankel i Školina na zaletište su izlazile četiri puta (1,80 m, 1,85 m, 1,89 m, 1,92 m) i nijednom nisu rušile letvicu, među osam su se uvrstile i Marija Kučina i Melanie Melfort s jednim i Oksana Okunjeva i Venelina Veneva s dva rušenja, a najzvučnija žrvta kvalifikacija je brončana prije dvije godine Viktorija Kljugina koja se "čupala" i na 1,89 m i definitivno zapela na 1,92 m.

Drugog dana nastupili su i Sandra Parlov i Dario Horvat na 60 metara. 26-godišnjakinja je u drugoj kvalifikacijskoj skupini istrčala 7,60 i i s 11 stotinki sporijim vremenom od osobnog rekorda istrčanog na Državnom u Rijeci sredinom veljače iza Olesije Povh (7,18), Yeoriye Kokloni (7,28), Line Grinčikaite (7,28), Dafne Schippers (7,30) i Andree Ograzeanu (7,50) zauzela šesto mjesto u skupini ispred Maltežanke Diane Borg (7,69) i ukupno 24. među 25 natjecateljica, a 19-godišnjak je također u drugoj skupini istrčao 6,81 i sa sedam stotinki slabijim rezultatom od osobnog rekorda iza Francisa Obikwelua (6,61), Martiala Mbandjocka (6,66), Emanuelea Di Gregorija (6,70) i Ivana Mocholija (6,74) zauzeo peto mjesto u skupini ispred Britanca Harryja Aikines-Arweeteyja (6,84) i Bosanca Ilije Cvijetića (6,84) i ukupno 29. među 35 natjecatelja.