Cardinalsi "nokautirali" Texas

St. Louis Cardinals su ovo prvenstvo izgubili i prije nego što je i počelo. Već u ožujku je postalo jasno da se njihov najbolji bacač, Adam Wainwright, mora podvrgnuti operaciji lakta zbog koje će sljedeću lopticu baciti tek poslije Božića. Usred sezone na dulje vrijeme izgubili su i najboljeg udarača, kada je Albert Pujols slomio ruku. Ozljede i nesreće bile su brojne, od ozbiljnih do apsurdnih - Matt Holliday morao je napustiti kolovošku utakmicu nakon što mu je u uho uletio i tamo se zaglavio - moljac. Ne, zbilja.

Početkom rujna, s tridesetak utakmica do kraja, počeli su se vraćati, napokon koliko toliko u punoj snazi. Ali bilo je već kasno, bili su deset utakmica udaljeni od mjesta koje vodi u doigravanje, zaostatak koji nitko u povijesti nije nadoknadio. Govorili su onda da je za njih svaka utakmica eliminacijska, da je svaki poraz možda onaj posljednji. Ali porazi su dolazili rijetko, pobjede puno puno češće i, korak po korak, Cardinalsi su opet bili u igri.

U noći koja je promijenila baseball završili su posao, osigurali doigravanje i počeli novi odlomak priče koja će se još dugo prepričavati. Za nagradu ih je u prvom krugu čekala Philadelphia, ekipa za koju pred početak sezone nije bilo pitanje da li će postati prvak, već koliko će rekorda postaviti na putu do prstenja. Pred St. Louisom je stajao najjači štemer u kvartu, skupina bacača od kojih bi i četvrti najbolji u većini ostalih momčadi bio prvi starter. Hoćete izazov? Evo vam Izazov. Dobro došli u Rio, Mr. Bond, ovo je Zubo.

Ali, naravno da ove godine ni u tom susretu nije pobijedio favorit. St. Louis je otišao dalje, prošao je i simpatične Pivovare iz Milwaukeeja i moguće najbolji navijači u baseballu mogli su se veseliti povratku u World Series. Gdje ih je ponovo očekivala grupa igrača koji su ne samo na papiru kvalitetniji.

Ako cijenite estetiku, ako su za vas pojam vrhunske večere Veuve Clicquot i sushi, onda ovo finale nije bilo za vas. Iz rukavica su ispadale loptice kakve su već prije petnaestak godina lovili klinci iz Medvednice u svojoj prvoj tekmi, trenersko nadmudrivanje sličilo je Danielsu i Carreyu u Glupom i glupljem, a dobrim dijelom serije sukobi bacača i udarača svodili su se ne "ajd' da ti nemreš tak loše bacit da ja nemrem promašit".

Ne, ova Svjetska serija nije bila ljepotica. Ali, kao i u stvarnom životu, najbolji provod nije s onim najulickanijima. Ovo je bio napet i emocionalan baseball, baseball za radničke mase, dobar hamburger s pikantim BBQ umakom. S cijelim brdom pikantnog BBQ umaka.

To je bila druga utakmica u kojoj je Texas dobio već izgubljenu utakmicu u posljednjem napadu i vratio se kući s mogućnošću da na domaćem terenu s tri pobjede završi sezonu. Bila je to treća utakmica u kojoj je Albert Pujols, Najbolji udarač na svijetu (TM), srušio ili poravnao rekorde Babe Rutha i utišao kritičare koji su ga prozvali nakon poraza u utakmici broj dva. Bile su to dvije pobjede Rangersa za redom koje su ih dovele na korak do prvog naslova u povijesti, dvije napokon dobro odbacane utakmice.

Bila je to i tragikomična komunikacija trenera Cardinalsa, Tonyja La Russe, s trenerom zaduženim za zagrijavanje bacača koja je uljepšala dan svim piscima viceva američkih komedijanata. I bila je to, prije svega - šesta utakmica. Po tko zna koji puta ove godine, leđa crveno-bijelih iz Missourija bila su pribijena uza zid, tako jako da između njih ne bi prošao niti papir s listom igrača od kojih se tražilo da ustanu nakon još jednog teškog uppercuta u bradu.

Jasno da je Texas poveo. I jasno da je Saint Louis izjednačio. Jednom. Dva puta. I nakon trećeg vodstva Rangersa. I nakon četvrtog i nakon petoga. Ne jednom, već dva puta Texas je samo jedna dobro bačena loptica, samo jedan strike dijelio od ulaska u povijest. U devetom inningu povratak feniksa iz pepela odglumio je lokalni dečko, David Freese, udarivši za tri baze u trenutku u kojem je promašaj značio definitivni kraj. U izmjeni nakon toga slično je nastupio Lance Berkman, Cardinal rođen u Texasu. Život nekada piše zanimljive priče.

U jedanaestom je Freese stavio završnu točku na šestu utakmicu. Kao što to uspijeva tisućama maštovitih klinaca u dvorištima, ulicama i parkovima širom Amerike, i njemu je uspjelo udariti home run kojim njegova ekipa pobjeđuje u utakmici World Seriesa. I mnogo više od toga. Uspjelo mu je uvesti Cardinalse u sedmu, posljednju utakmicu finala. Utakmicu koja je svakako odlučujuća, ali možda donekle već i odlučena, čak i prije nego što je počela.

Govor tijela Rangersa odavao je da više nisu vjerovali i iako su, naravno, i u toj utakmici poveli, nekako su znali da Cardinalse, ove Cardinalse, ne mogu nokautirati. Znali su da su ispucali svoje najjače udarce i da sada dolazi dio filma u kojem njihov protivnik u usporenoj snimci poteže neobranjivu desnicu koja ih šalje na pod i od koje se neće oporaviti. I Cardinalsi su ju i potegnuli i završili jedan od najneizglednijih pohoda do titule u bilo kojem sportu.

Za Saint Louis to je jedanaesto osvojeno prvenstvo, samo tvornica naslova iz New Yorka ima više. Na mnogo načina baseball je došao kući, u grad koji već broji dane do sljedećeg otvorenja sezone i koji se nada da će ova pobjeda značiti da će Pujols ponovo potpisati za njihov klub.

A Texas? Kao što pjesma kaže - Texas: whiskey i sprovodi. Baseball će biti brzo pokopan. Unatoč odličnoj momčadi koja već drugu godinu za redom igra finale i s kojom se u sljedećim godinama mora ozbiljno računati, niti lov na prvu titulu nije bio dovoljan - niti će ikada biti dovoljan - da baseball postane sport broj jedan. Texas je football country, godina se u Dallasu i okolici dijeli na razdoblja u kojima se Cowboysi pripremaju za novu sezonu, na razdoblja u kojima Cowboysi igraju i na razdoblja u kojima se odmaraju od protekle sezone. Whiskey će se unatoč porazu Rangersa točiti i dalje.