Čovjek koji je morao pobijediti samoga sebe da bi ušao u povijest

Karakter je pak mnogo manje mjerljiva kvaliteta. Svi skauti koji su ikad izašli na tribine pogledati nekog darovitog igrača najviše problema imali bi s procjenom karaktera igrača. Sportske mogućnosti mogu se procijeniti za vrijeme trajanja jedne ili nekoliko utakmica, ali istraživanje nečije osobnosti zahtjeva mnogo više "kopanja". Razgovori s igračem, njegovim kolegama, mentorima, roditeljima, susjedima, praktički bilo kime tko s njim dolazi u doticaj. Čak i uz toliko istraživanja moguće je pogriješiti u procjeni.

Upravo to se dogodilo tijekom 1999. godine kada je "svježa" franšiza Tampa Bay Devil Raysa u američkoj baseballskoj ligi s prvim izborom drafta izabrala nevjerojatno darovitog Josha Hamiltona. Podrijetlom iz dobre obitelji i od mladih nogu posvećen jedino baseballu Hamilton je obećavao samo najbolje onome tko ga uzme. Projekcija karijere prije no što je i jednom zamahnuo palicom predviđala mu je ulazak u Kuću slavnih.

No posvećenost radu, sve moguće projekcije i talent nisu bili dovoljni. Iako je bilježio izvrsne statistike tijekom "kaljenja" u nižim ligama počele su ga mučiti ozljede. Prvu sezonu je završio ranije, ali zahvaljujući onome što je u njoj pokazao najutjecajniji sportski mediji u SAD-u proglasili su ga najvećom nadom u cijelom sportu. Međutim, život mu je namijenio drugačiji put. Nakon teške prometne nesreće u kojoj su i Josh i njegova majka pretrpjeli ozljede roditelji koji su ga do tada pratili po svuda morali su se radi rehabilitacije vratiti kući.

Kilometrima daleko od obitelji, sam među novim ljudima Hamilton je relativno lako upao u probleme. Sve je više vremena provodio van terena u jednom od lokalnih salona za tetoviranje. Počeo je piti i eksperimentirati s drogama. Čim je Tampa Bay saznala za nove navike svoje mlade nade poslali su ga na rehabilitaciju. Nažalost Hamilton je vrlo brzo odustao od tretmana i vratio se neuravnoteženom stilu života. Iz godine u godinu tonuo je sve dublje i unatoč povremenim pokušajima da se ostavi svojih loših navika uvijek bi im se vraćao.

Put iskupljenja

Dotaknuo je dno kada je početkom 2006. bio prisiljen početi raditi na održavanju igrališta i sanitarnih čvorova u Clearwateru na Floridi. Nije si mogao priuštiti smještaj pa je čak i spavao u jednome od ureda. Bilo je to najdužih osam mjeseci u njegovom životu. Osam mjeseci u kojima se riješio i alkohola i droge te počeo raditi na vraćanju u formu. Tampa Bay više nije imala strpljenja ni mogućnosti čekati ga te su mu rekli da ne računaju na njega. U seriji razmjena završio je u Cincinnati Redsima.

Nova momčad nije htjela ništa prepustiti slučaju. Tijekom sezone 2007. Hamilton je imao pratitelja u svakom trenutku. Jedan od pomoćnih trenera bio je s njim konstantno te ih je osim sporta povezala duboka religioznost. Ipak, epizoda u Cincinnatiju nije dugo trajala. Unatoč izvrsnim brojkama Redsima je više trebao pitcher od hittera i u dvostrukom tradeu Josh je završio u Texas Rangersima početkom 2008.

Kroz tri sezone uspio je u potpunosti preporoditi klub koji ga je primio raširenih ruku. Polako, korak po korak snaga Rangersa je rasla. I 2010. bili su spremni za ulazak u finale. Hamilton je izvrsnim primjerom poveo svoje suigrače i doveo ih na vrata besmrtnosti. Oni su mu izrazili zahvalnost na neobičan način. Kada su u finalu konferencije izbacili Yankeese standardnu proslavu zalijevanja pivom zamijenili su zalijevanjem bezalkoholnim pivom kako ne bi doveli svog suigrača u iskušenje. Finale su ipak izgubili od San Francisco Giantsa.

Prošle sezone dogodilo im se isto u dramatičnom raspletu serije finala sa St. Louis Cardinalsima. Sve to vrijeme Hamilton i dalje vodi svoju bitku s ovisnošću. Drogi se nikada nije vraćao, ali dva je puta uhvaćen u objektivu kamere s alkoholom. I svaki put počeo svoju vječnu bitku s karakterom gotovo ispočetka.

A osobni rezultati? Nabrajanje pojedinih statistika bilo bu u ovom slučaju samo sebi svrha. Dovoljno je napomenuti da su u povijesti baseballa, koja seže u 19. stoljeće, udarači uspjeli samo 15 puta u istoj utakmici ostvariti četiri home runa. 8. svibnja pridružio im se i Hamilton. I ne samo da je time svojoj momčadi omogućio da postigne osam poena već je odnio još jednu pobjedu u borbi sa samim sobom.

Upitan što mu znači taj uspjeh odgovorio je:"Nisam razmišljao o snazi udaraca ni o tome da izbacim loptu iz terena. Svaki puta sam želio samo ostvariti što bolji kontakt s njome. Dok zadnja lopta nije prešla zid ni na kraj pameti mi nije bilo što sam napravio, a svi oko mene su drhtali. Mogu samo zahvaliti Bogu i svojim suigračima što su čitavo ovo vrijeme bili uz mene." Ta izjava samo je potvrda toga da kada je trijezan Josh misli na sve koji ga okružuju jednako toliko koliko i na sebe. I nije bitno što obara rekorde već da svima pokaže kako prvenstveno može biti jednako dobar čovjek koliko je dobar igrač baseballa.

Foto: Wikipedia, Keith Allison