Noć koja je promijenila baseball

Baseball je dosadan.

Ma ne, zbilja - baseball je dosadan. Ne znam više koliko nas točno ima, ali siguran sam da će se barem četiri milijuna Hrvata složiti s tim. Od kojih će ga jedno dva milijuna pomiješati ili s footballom ili s hokejom, daljnjih milijun i devetsto devedeset tisuća spremno potvrditi da u životu nisu vidjeli niti jednu utakmicu, a većina preostalih priznati da im pravila baš nisu jasna.

Baseball je i Amerikancima postao dosadan. Nemojmo se zavaravati, naše društvo postaje sve brže i sve dinamičnije, bilo to dobro ili loše, a nigdje to nije tako izraženo kao u Americi. Probajte danas nekog klinca ili klinku privoliti da pogledaju u komadu dva sata Mary Poppins, a da o čitanju knjige niti ne govorimo. Svako deseto dijete u SAD službeno je dijagnosticirano s ADHD (problemom zadržavanja koncentracije), čak dvije trećine takvih gutaju zbog toga lijekove.

Hokej je najbrži sport na svijetu, to se može gledati. Football svakih četrdesetak sekundi nudi sudare zamaskiranih kiborg-grdosija koje izgledaju poput holivudske ekranizacije Marvelovog stripa, idealan ritam koji omogućava pet sekundi gledanja eksplozija i 35 sekundi za gutanje dijetne kole i grickanje novog čipsa s okusom flambirane janjetine. U košarci će uskoro uvesti pravilo da su svi koševi osim zakucavanja s penala ilegalni, a cheerleadersice neće napuštati teren od početka do kraja utakmice, cijelo vrijeme praćene laserskim spektaklom za koji je potrebna električna energija dovoljna da pokrije godišnju potražnju Guatemale.

Raja traži veselo!

Ali baseball? Baseball je bolno isti kao i prije sto godina. Igraju ga ljudi koji izgledaju kao da bi mogli biti učitelji matematike ili svirači trube i koji su to ponekad do prije par mjeseci i bili. Najveći spektakl na utakmici je kolektivno protezanje za one gledatelje, koji su izdržali prva dva sata gledanja, a najuzbudljivije promjene u pravilima su podizanje ili spuštanje brdašca za bacača nekoliko centimetara. Svakih pedesetak godina.

Baseball je dobra knjiga, ona koja se čita od korica do korica, ali ni njegovi najveći zagovornici neće se usuditi reći da je "uzbudljiv" najprikladniji pridjev za njegov opis, ne kada se usporedi sa sportovima čija dinamika sliči MTV spotu. Sve do prekjučer. Sve do Utakmica 162.

Utakmice 162

Da se o sudbini sezone odlučuje u posljednjoj utakmici nije ništa novo niti nešto što je ekskluzivitet baseballa. Ali ipak je razlika da li je to nakon 15 utakmica ili nakon 161. Odnosno da li se igra, kao što piše kolega Pacak ,"Any Given Sunday" ili pak "Any Given Day". Nakon po 161 odigrane utakmice ove godine, šest od osam sudionika doigravanja bili su sigurni. Za preostala dva mjesta borile su se četiri ekipe, po dvije u svakoj ligi, s identičnim brojem pobjeda i poraza.

U AL Boston Red Sox i Tampa Bay Rays su u posljednji dan ušli poravnati, s po 90 pobjeda i 71 porazom. U NL identičan 89-72 omjer imali su Atlanta Braves i St. Louis Cardinals. Nitko od njih nije igrao posljednju utakmicu međusobno, tako da se sudbina doigravanja krojila istovremeno na četiri stadiona.

Pred samo tri tjedna izgledalo je kao da će završnica regularne sezone biti dosadna. Boston i Atlanta imali su velike prednosti, devet odnosno osam pobjeda više od Tampa Baya i St. Louisa, sa samo dvadesetak utakmica do kraja. Toliko velike, da u preko stogodišnjoj povijesti sporta nitko NIKADA nije ispustio takvu prednost i propustio doigravanje. Toliko velike, da su specijalizirani statistički stručnjaci* izračunali da je vjerojatnost da obje ekipe uđu u doigravanje veća od 99%.

* U baseballu se računa i izračunava sve, od postotka uspješnih izlazaka na palicu do vjerojatnosti da će određeni tip bačene loptice završiti preko ograde, do mogućnosti da ekipa koja gubi s 3 boda u sedmom inningu, a ima igrače na prvoj i trećoj bazi, okrene utakmicu.

Ali, sudbina ih nije htjela, a oni si sami nisu znali pomoći, tako da su i Boston i Atlanta uspjeli izgubiti kompletnu prednost i u posljednju utakmicu ući poravnati sa svojim pratiteljima. U slučaju da dvije momčadi budu poravnate i nakon 162 utakmice, igra se majstorica. Prevedeno, pobijedi danas i igrat ćeš i sutra. U najgorem slučaju u majstorici.

Dva sata za povijest

Cardinalsi nisu ni najmanje doprinijeli drami. U utakmici protiv Houstona, posljednjeg u ligi, rutinski su došli do 8:0, na brzinu se otuširali i sjeli pred televizore. I gledali rasplet u Atlanti, u kojoj je utakmica već trebala biti završena.

Ali utakmica u Atlanti nije bila završena, iako su domaći Bravesi vodili sve do posljednjeg, devetog inninga i iako su bili samo dva izbačena igrača Philadelphije udaljeni od najmanje majstorice. Nisu uspjeli zaustaviti posljednji napad gostiju koji su izjednačili i utakmicu gurnuli u produžetke.

Istovremeno u AL, Tampa Bay je gubila kod kuće 7:0 protiv New York Yankeesa, nakon sedam od devet inninga. Matematičke šanse za povratak, pitate? Jedan posto, hvala na pitanju. Boston, ovogodišnji Miami Heat baseballa, vodio je 3:2 u gostima kod posljednjeplasiranih Baltimore Oriolesa. Nakon junačke borbe i pokušaja stizanja bogatog protivnika, izgledalo je kao da će baseball pepeljuga iz Tampa Baya, jedna od najsiromašnijih ekipa lige posustati na posljednjem, odlučujućem koraku.

U Baltimoreu sijeva i pada pljusak, tako da se utakmica privremeno prekida i igrači Bostona u svlačionici prate utakmicu u Tampi. Vode protiv Baltimorea, njihov konkurent debelo gubi i vrlo vjerojatno se po prvi puta u posljednja tri tjedna osjećaju dobro. Ali onda kreće u Tampi. Bod za Rayse. 7:1. Još jedan. 7:2. Još jedan. 7:3. Home-run Tampa Baya za tri boda. 7:6! Tako blizu, ali nakon jedne dobre obrane New Yorka, osmi napad Raysa završava, i u posljednju izmjenu ulaze sa zaostatkom od jednog boda.

U Baltimoreu kiša staje i utakmica se nastavlja Bostonovim vodstvom od 3:2 u sedmom inningu.

U Atlanti prvi produžetak ne donosi pobjednika. Niti drugi. Niti treći. U četvrtom, favorizirana Philadelphia napokon dolazi do prednosti, 4:3 i ne ispušta ju. Kolaps Atlante ulazi u arhive, oni su sada vlasnici najveće ispuštene prednosti u povijesti baseballa, odlaze kući a već otpisan St. Louis ulazi u doigravanje.

Tampa Bay Rays vise protiv Yankeesa. U posljednjem napadu i dalje gube 7:6, dvojica napadača su već izbačena a posljednji, treći već ima dva strikea protiv sebe. Još samo jedna jedina dobro bačena loptica i Raysi gube utakmicu i vjerojatno šansu za doigravanje. Na palici je Dan Johnson, igrač koji je posljednji uspješan udarac imao u travnju(!), ali kojeg je trener Maddon uveo s klupe baš za ovu situaciju. Prije tri godine upravo je njemu u sličnoj situaciji uspjelo čudo, protiv Red Soxa i njihovog odličnog closera Jonathana Papelbona udario je odlučujući home-run.

Munja udara po drugi puta na isto mjesto i Dan Johnson šalje lopticu preko ograde, Tampa izjednačuje na 7:7 i produljuje san u već izgubljenoj utakmici.

Boston utakmicu protiv slabih Oriolesa rutinski privodi kraju. Iako su propustili odlične šanse za povećanje vodstva, u posljednjem inningu i dalje vode s 3:2 i lopticu daju Jonathanu Papelbonu. Ove godine, do posljednje utakmice, Boston je 77 puta vodio nakon odigranih osam inninga. Svih 77 puta te utakmice je i pobijedio. Papelbon brzo izbacuje prva dva napadača Baltimora. Treći, Chris Davis, dobro udara lopticu i dolazi do druge baze. Nema veze, Papelbon protiv sljedećeg udarača dolazi do dva strikea, i poput utakmice u Tampi samo jedna dobro bačena loptica dijeli Boston od pobjede.

Nakon po 161 utakmice i po otprilike 25.000 bačenih loptica, sezone Tampa Baya i Bostona svele su se na po jednu jedinu lopticu. Raysima je uspjelo čudo u njihovoj, da li će Bostonu uspjeti rutinska odrada posla u njihovoj?

Tko je uživo gledao sve te utakmice odjednom, a posebno tko ih je gledao u pet ujutro s polukrvavim očima i brojeći minute do neminovnog odlaska na posao, nekako je znao - ova noć je čarobna. Siromašna ekipa iz Tampe protiv bogatih Red Soxa. Manje od 1% šanse da nakon povijesno velike kolovoške prednosti Bostona posljednja utakmica uopće išta znači. Manje od 1% šanse da se u toj posljednjoj utakmici Raysi vrate nakon što su gubili 7:0. Manje od 1% šanse da poravnaju utakmicu na posljednjoj bačenoj loptici.

Ovo više nije bio sport, ovo je bio Walt Disney Live, i svi koji smo gledali osjećali smo - ne, znali smo - da ovu predstavu nećemo napustiti razočarani, da još nismo bili svjedoci posljednjoj čaroliji.

Nolan Reimold, udarač Baltimora ušao je u klub "manje od 1% šanse" i dobrim udarcem protiv Papelbona izjednačio rezultat. Na velikom semaforu u Tampi zabljesnulo je "Red Sox 3 : Orioles 3" i publika je podivljala od sreće. Na palici je bio Evan Longoria, isti onaj igrač Raysa koji je u osmom inningu udario home-run za smanjenje vodstva Yankeesa na 7:6. Longoria je podigao pogled, vidio novi rezultat iz Baltimorea, koncentrirao se na bačenu lopticu, zamahnuo i - promašio. Po prvi puta ove večeri, sve je ponovno bilo izjednačeno. Ali, ne zadugo.

Minutu kasnije, sljedeći udarač Oriolesa udario je jaku lopticu na Carla Crawforda, lijevog vanjskog igrača Red Soxa kojeg su ove zime kupili za 140 milijuna dolara. Crawfordov pokušaj hvatanja loptice bio je za par centimetara prekratak, slično kao i cijela Bostonova sezona, i Baltimore osvaja pobjednički bod.

U Tampi, Evan Longoria je i dalje na palici. Semafor sada pokazuje "Red Sox 3 : Orioles 4 FINAL" i Longoria se ponovno okreće bacaču, ponovno se koncentrira i ponovno zamahuje. Samo ovaj puta neće promašiti i loptica će završiti preko ograde, novi home-run.

Nije to bila samo pobjeda Tampe. Niti samo nemogućeg protiv mogućeg, dobrog protiv zla, siromašnih protiv bogatih. To je bila prije svega pobjeda baseballa kao sporta, koji je u nekoliko još nikada tako dramatičnih minuta uspio sažeti sve napore, uspone i padove cijele godine.

Baseball je pružio Utakmice 162 za povijest i pokazao da je baseball, da baš baseball - nepredvidiv i uzbudljiv.