Otkrivanje tajne Tadeja Pogačara: tko je 'vanzemaljac' na biciklu?

U dobi od 26 životnih ljeta, Slovenac je već nadmašio i takve velikane kao Merckx i Hinault u svojoj dobi, nema dvojbi da će rušiti rekord za rekordom, ovisno tek o broju i kalendaru nastupa. Jedini "problem" je što ima privatni život "izrazito banalan i jednoličan", bez ikakvih afera, skandala, što je prava noćna mora za misionare klikbajt "novinarstva". Jednostavno mu nemaš što zalijepiti… Uz to, poput svih istinskih sportskih velikana (ok, skoro svih) Tadej je potpuno normalan, običan momak, ni traga bahatosti i aroganciji, ničim se nije umislio iako je apsolutni kralj biciklizma.

Povijest biciklizma puna je heroja koji su obilježili svoje ere. Upravo spomenuti Merckx i Hinault bili su poznati kao "Kanibali", jer su doživljavali svoje suparnike nemilosrdno, bez imalo respekta na cesti, vidjeli ih samo kao žrtve koje treba preteći, nikada im ne dozvoliti niti simboličnu pobjedu makar to ne značilo ništa u generalnom poretku velikih utrka.

Njihov dostojni nasljednik je "Pogi". Tri dosad osvojena Toura (2020., 2021. i 2024.), jedan Giro (2024.) nalaze se već u vlasništvu Pogačara, a jednodnevne utrke, uključujući klasike poput Liege – Bastogne – Liege, Amstel Gold Race itd… teško je pobrojati. Uz to je prošle godine prvi ponovio "double" Marca Pantanija iz 1998. godine, osvojivši u dva mjeseca i Giro i Tour. Ove godine to neće ponoviti samo iz jednog razloga, preskočio je Giro…

Momak rođen 1998. godine sportom se počeo baviti kao – nogometaš, uz podršku mame Marjete i tate Mirka, ali je već s devet godina loptu zamijenio biciklom, slijedeći brata Tilena, člana ljubljanskog Roga. Postoji čak i precizan termin kad je "otkrivena" njegova moć, a vezana je za jednu anegdotu. Kao 13-godišnjak, Tadej je sudjelovao u utrci starijih momčića, a trener, Andrej Hauptman, vidjevši ga iza većine sudionika, tražio je od organizatora da pomognu dječaku. Onda su mu oni objasnili da on zapravo ne zaostaje za pelotonom, nego je – jedan krug ispred njih…

Danas je idol istinskih pasioniranih fanova biciklizma, onih koje možete vidjeti na vrhovima mitskih uspona Alpa i Pirineja, gdje obično stignu sa svojim kamperima ili baš biciklama. U svijetu sporta u kojem su zahvaljujući nedozvoljenim sredstvima (čitaj: dopingu) mnogi magarci djelovali suvereno kao plemeniti konji, Pogačar izgleda kao anđeo, biciklistički Messi. Osim klase, nesebično dijeli uvijek pozitivno raspoloženje, opušteni osmijeh….

Početak njegove "prave" karijere ipak nije bio nimalo blistav, nastupajući u slovenskoj momčadi (Radenska) nije uspijevao ostvariti željene rezultate, a u ovom sportu nema milosti: ako do 20. godine na ostvare očekivane rezultate, mnogi se klone ovog spartanski teškog života i šest sati treninga svaki dan te okrenu studiranju ili zaposlenju.

U čemu je onda tajna Pogačarevog uzleta, objašnjeno laički za nas koji nismo biciklistički sveznadari. Tajna je u – svestranosti. Naime, u biciklizmu su odreda svi, pa i najveći specijalizirani za pojedine tipove utrka: jedni su čvrsti, spretni, snažni, moćni u usponima i tako predodređeni za uspjehe na trotjednim utrkama. Drugi dominiraju u jednodnevnim klasicima (potentni, agresivni), a treći u kronometru (jake mišićne mase, sposobni za najteže napore). Ili ste dakle moćni u usponima ili brzi na ravnici. E pa Pogačar je – sve to nabrojano!

A kako to znanost objašnjava? Opet jednostavnim jezikom, nema tu naročite filozofije: u svakom Tadejevom mišiću nalazi se jedan watt prednosti u odnosu na svoje najjače konkurente. Pa kad ga napadnu na velikim usponima, on ostaje miran, zadrži razmak, a kad jurne, do cilja mu mogu vidjeti samo leđa, a često ni to… A ako vam je nejasno ovo oko watta, ima još jedan znakovit detalj: nikada ga nećete vidjeti zadihanog, otvorenih usta kako traži zraka, u najtežim usponima Pogačar ostavlja dojam kao da se lagano vozika po ravnici a ne cestama za zastrašujućim postotkom nagiba. Također, tijelo mu nikad nije pognuto prema volanu, nego uvijek uspravno.

"Da Tadej predstavlja klasu sam za sebe, vidite u trenucima dok hoda, ili u najmirnijim trenucima utrke, dok ide prema vodstvu pelotona, nakon što se nakratko zaustavio uzeti bočicu vode. Oko sebe širi nevjerojatnu auru, što nisam vidio kod nijednog drugog suparnika", ispričao je Guillaume Martin, francuski biciklist i – pisac knjige "Sokrat i pedale", u kojoj na filozofski način priča o svom sportu. "Kad Tadej kreće u bijeg na usponima, tko ga pokuša pratiti, slomi se u par minuta ili još brže."

Sport je u Sloveniji – zakon, u školskom programu su četiri sata fizičkog odgoja tjedno, stvorila je niz asova poput Luke Dončića, ali biciklizam je sve do prije desetak godina bio na marginama. Eksplozija Primoža Roglića, a sad i Tadeja je označila pravu revoluciju. Pogačar je rekosmo, privatno zaista ne nudi ni mrvice lovcima na senzacije, živi – iz jasnih razloga – u Monte Carlu, momčad Emirates mu je dala "nogometni ugovor" u visini od šest milijuna godišnje), a djevojka Urška Žogart je također profesionalna biciklistica. Sretni par ima pravi sportski život, najveća "uzbuđenja" su zajedničke vožnje, naravno, biciklom i večere s prijateljima u kojima Tadej obavlja ulogu kuhara (kažu, s dosta skromnijim rezultatima nego na biciklu).