16-godišnji wunderkind iz Zagreba postaje profesionalni boksač pod paskom Vlade Božića

U boksačkoj dvorani u Španskom, s poznatim trenerom Vladom Božićem, trenira jedan sasvim poseban mladić, 16-godišnji Roko Nakić. Na prvu ova rečenica ne zvuči spektakularno, informacija ništa posebno. No, ona dobiva na jačini ako dodamo da će u prosincu ove godine Roko imati svoj prvi profesionalni meč.

Za njega će Vlado Božić, inače brat bivšeg boksačkog prvaka Stjepana Božića, kazati kako je s njim kliknuo na prvu, te kako se radi o mladiću koji razmišlja i ponaša se kao da ima 20 godina. Ali opet, ne možemo se oteti dojmu da ispred nas stoji "klinac".

"Prije boksa sam trenirao nogomet u Vrapču i Ponikvama, igrao sam stopera što baš nisam volio, ali tu poziciju sam uvijek igrao zbog svoje visine, iako sam htio igrati na drugim pozicijama. Uvijek sam volio boks, gledao sam ga na TV-u, bio mi je super ali u ovu plemenitu vještinu zaljubio sam se kad sam ju počeo trenirati, upijati da tako kažem. Jednog dana tata mi je došao i pitao me bi li trenirao boks, uzeo me za ruku i u rujnu 2018. doveo me kod Vlade kojeg je prije poznavao. Ostavio sam nogomet momentalno. Između mene i boksa dogodila se ljubav na prvi pogled. Imao sam tada 14 godina i bio sam osmi razred osnovne škole", kazao je u uvodu Net.hr razgovora Roko Nakić i nastavio:

"Super mi je to što sam sa svojim trenerom Vladom Božićem odmah našao zajednički jezik. Boks je fantastičan sport, puno je naporniji od primjerice nogometa. Drugačiji su to tipovi treninga i sportova. Tata mi je prije trenirao boks, kad je bio mladić, pa je nekako svoju ljubav prema boksu prenio na mene. Sad me Vlado uči na svoj način, čovjek stvarno zna znanje. Najbolji je trener za mene, nije niti malo strog. Što mi god kaže, slušam ga. I kad zagalami malo, to mi ne predstavlja nikakav problem jer znam da je to za moje dobro. Kaže mi otrči toliko, ja toliko otrčim, napravi ovo, napravim to. Sve što mi kaže, ja tako postupim."

Vlado Božić je trener koji sa svakim ne ulazi u suradnju. Jednostavno, mora nešto osjetiti da bi nekog uzeo pod svoje. On ne može raditi s bilo kim.

"Suradnja s Rokom je počela stvarno slučajno. Roko je sin od Marijana Nakića, prijatelja od Domagoja Ratkovića. Slučajno su pričali o boksu i tako je mali iskazao želju da proba boksati. Došao je kod mene s 14 godina i tako je sve počelo. Vrlo brzo sam primijetio da on ima dara, da je iznimno talentiran, motoričan. Ima sve što treba. Marljiv je, sluša, lucidan je i hrabar, ne kuka i ne pronalazi nikakve isprike. Ima sve stvari koje je su potrebne za boks. Discipliniran je, ima jaku volju za rad. No, bitno za spomenuti da sam tek nakon dvije godine rada s njim odlučio ući u ovu priču profi boksa. Napravit ću, stoga, jedan presedan. Mislio sam napraviti veliku pauzu što se tiče nekog trenerskog posla. Poslije Ivane Habazin, mislio sam uzeti pauzu dvije, tri, pet godina. Da se malo odmorim od toga svega, jer ja sam trener od 1996. godine, zasitio sam se čitave te priče. I da se više posvetim svojoj djeci, najviše svojoj kćeri koja ima 15 godina i trenira tenis. Kod nje je sad taj najkritičniji prijelazni period. Da vidimo u kojem smjeru idemo, idemo li ozbiljno ili ćemo stati na loptu. I onda sam odlučio da Roko uđe u profesionalni boks sa 16 godina", kazao je Božić.

Cijelu priču i zanimljiv razgovor pročitajte na Net.hr.