Etlinger u Kini traži olimpijsku vizu

Piše: Vedran Tolić

Da Hrvatska u "malim sportovima" ima puno talenata, nije nikakva novost. Jedan je od njih i mladi hrvač Dominik Etlinger, rođen 19. veljače 1992. Hrvanjem se počeo baviti sasvim slučajno 2002., a cijeli dio dosadašnje karijere proveo je u Hrvačkom klubu Metalac. Kao limač krenuo je igrati nogomet u Zagrebovoj omladinskoj školi, a tadašnji trener Damir Petravić vidio je da za svoje godine ima jake ruke i velik potencijal pa mu je preporučio da se paralelno počne baviti hrvanjem.

Nakon dvije godine morao se opredijeliti za jedan sport, a to je bilo upravo hrvanje. S obzirom na postignute uspjehe, odluka je bila dobra. Inače, da je sport u krvi obitelji Etlinger potvrđuje činjenica da je Dominikov otac Robert trener vratara u omladinskoj školi nogometnog prvoligaša Lokomotive. S Dominikom smo porazgovarali neposredno prije njegovog puta u Kinu gdje će ovaj vikend na kvalifikacijskom turniru pokušati izboriti mjesto na Olimpijskim igrama u Londonu u kategoriji do 66 kilograma.

"Još sam uvijek junior i ne želim previše očekivati u kvalifikacijama za OI. Znam da vrijedim, a ako Bog da, možda se na kraju i kvalificiram što bi bio odličan rezultat. Moj je primarni interes ipak juniorsko Europsko prvenstvo koje će se za dva mjeseca održati u Zagrebu. Konkurencija je užasno jaka i doslovno svatko svakoga može pobijediti, a ja se nadam da ću uzeti jednu od medalja. Želja je da odem do kraja i okitim se zlatom", izjavio je Etlinger.

"Mnogo se odričem i maksimalno sam se posvetio hrvanju, zbog čega i imam velika očekivanja. Znam da sam sposoban za velike rezultate i spremno ću dočekati EP, a sada prvo idem dati sve od sebe u Kini. Maksimalno sam spreman, bit će teško izboriti se za mjesto na Olimpijskim igrama s obzirom na moju mladost, ali ne putujem tako daleko da bih se olako predao", istaknuo je.

Etlinger se može pohvaliti brojim medaljama kada su u pitanju natjecanja u Hrvatskoj: tri puta bio je kadetski, četiri puta juniorski, a dva puta seniorski prvak Hrvatske u grčko-rimskom stilu (2010. i 2011.). Posebno su vrijedni rezultati s međunarodnih natjecanja: bronca na Europskom prvenstvu za kadete u Latviji 2008., zlato na Europskom prvenstvu za kadete u Srbiji 2009. te srebro na Svjetskom prvenstvu za juniore 2010. u Mađarskoj. Tu su još i druge brojne medalje s domaćih i međunarodnih turnira.

"Idem korak po korak. Smatram da je moja prava šansa na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru. Ako ovako nastavim raditi, vjerujem da bih tamo mogao ići po olimpijsku medalju. Što se tiče zarade, dosta pomogne mogućnost dvojnih registracija i nastupi na prvenstvu Hrvatske, posebno jer manje sredine sve više ulažu u hrvanje. Tu su i razne stipendije. Velik su mi motiv i obećanja za sportske mirovine za osvojene medalje na najvećim natjecanjima", dodao je 20-godišnjak.

"Želio bih zahvaliti treneru Metalca Nikoli Starčeviću te dečkima iz kluba Boži Starčeviću, Siniši Hogaču, Marku Koščeviću, Matiji Aščiću i Eugenu Jakovljeviću na spariranju. Tu je i trener Lokomotive Marko Idžojtić, a svi oni su mi puno pomogli u napretku", završio je mladi hrvač.

Etlingerov prosječan dan počinje u 8. Nakon toga slijedi mu lagani footing gdje pretrči jedan do dva kilometra, potom trening u teretani od 10 do 12. Popodne se odmara, u 18 sati ima novi trening, a nakon toga opet pauzira. I nije mu svaki dan isti, tako primjerice utorkom od 8 do 9:30 odlazi na trening u Hrvački klub Lokomotivu pa od 10:30 do 12 u teretanu, onda odmara cijelo popodne i navečer ima novi trening u 20 sati.

Jasno je da je riječ o velikim odricanjima, a s obzirom na volju i želju koju posjeduje mladi Etlinger, medalja na OI 2016. se i ne čini tako nestvarnom.