Foto: Spektakularan premijerni Turnir prijateljstva okupio rekordan broj mladih hrvača!

Pridoda li se na tu impozantnu brojku i prisutne trenere, članove klubova, roditelje, te prijatelje sporta i hrvanja i ostale namjernike, postaje jasnije zašto je dvorana podsjećala na košnicu. Punu smijeha, veselja djece, s puno znoja i natjecateljskog zanosa, pa i pokojom sportskom suzom. Zaista, organizaciji veličanstvenog turnira za koji je zaslužan Hrvački klub Metalac (uz ostale prijatelje hrvanja), nije bilo zamjerke... A što oni kažu?

"Uh, jedno je sigurno, a to je da svi mi iz kluba, kao i ostali sudionici 'Turnira prijateljstva' padamo s nogu od umora," – započeo je Petar Gluhak, jedan od trenera novih hrvačkih nada iz Metalca – i nastavio:

"No, ono što želim naglasiti je da se svaka minuta truda isplatila. Pripremali smo ovaj turnir mjesecima te posljednjih 48 sati mi iz najužeg organizacijskog kruga gotovo i nismo spavali. Radili smo na sto detalja, organizirali hranu, smještaj, raspored natjecanja, mame su pekle kolače i pripremale sendviče za klince. Ali isplatilo se... Sve se isplatilo."

Kaže nam još mladi Metalčev trener, kako su pomno pazili i na termin natjecanja.

"Želja je bila organizirati turnir kada su završena domaća prvenstva za ove klince, kako ne bi bilo stresa, nervoze, nego samo uživancija. Hrvanje u svom najčišćem obliku. I drago mi je da smo u tome uspjeli. Bitno je još reći da je ukupno, kod cura i dečkiju, bilo 68 kategorija, te isto toliko pobjednika. No, nećemo ovom prigodom nikoga posebno isticati jer u duhu imena turnira za nas su zaista svi pobjednici," – zaključio je Gluhak.

I u potpunosti se slažemo, dodat ćemo tek nekoliko stvari. Ekipno su najbolja bila dva zagrebačka kluba - Metalac i Sesvetski Kraljevec. Metalac je i došao na turnir kao najbrojniji kolektiv, s čak 120 natjecatelja. Znamo li da u tom klubu sjajno rade s klincima i ne čudi prvo mjesto u ukupnom plasmanu. Stabilni Sesvetski Kraljevec također je na glasu kao vrhunski klub za rad s mlađim uzrastima, pa je i njihovo drugo mjesto još jedna potvrda sjajnog rada i truda na istoku metropole. Treće je mjesto pripalo mađarskoj momčadi Szigetvar, koja je osvojila i 500 eura nagrade za najbolji strani kolektiv na turniru.

Posebno treba naglasiti i izuzetno velik broj hrvačica, podatak koji itekako veseli.

"Bilo je super, jako sam zadovoljna. Osvojila sam prvo mjesto u svojoj kategoriji. Cura je bilo stvarno puno, više natjecateljica možda sam vidjela samo na koprivničkom „Zlatnom pijetlu“. Pogotovo je pohvalan izuzetno velik broj mlađih djevojaka, što znači da se za budućnost ženskog hrvanja ne treba brinuti. Organizaciji sve pohvale, bilo je bez greške i svi smo uživali," riječi su Kristine Vinceković, jedne od brojnih hrvačica koje smo imali prilike gledati na strunjačama.

Mnoštvo uglednika, od predsjednika Hrvatskog hrvačkog saveza Vladimira Bregovića do predsjednika Saveza hrvačkih športova grada Zagreba Milana Pavelića prisustvovalo je ovom spektaklu, a evo riječi velikogoričkog gradonačelnika Dražena Barišića:

"Presretan sam što je ovaj turnir bio prava promocija, kako hrvanja i sporta općenito, tako i grada Velike Gorice i Hrvatske. Naša zajednica podržava sve sportske manifestacije, pa tako sa velikim zadovoljstvom i ovu. Jako mi je drago da je baš naša nova dvorana ugostila hrvače koji su kod nas uvijek dobrodošli, kao i svi ostali sportaši. Zahvaljujem se i organizatorima koji su odradili sjajan posao, a mi smo ispred grada Velike Gorice i Zagrebačke županije pomogli koliko smo mogli. Siguran sam da će ovaj turnir postati jedna lijepa tradicija te se veselim novom okupljanju mladih hrvača i dogodine," – zaključio je gradonačelnik Barišić.

Uz naše pohvale odličnom prigodnom programu gdje su natjecanje pratili pjesma i ples, za kraj moramo istaknuti i, za nas, najljepši trenutak turnira. Bila je to borba našeg ponajboljeg hrvača, Bože Starčevića i mladog Filipa Cvitanušića. S jedne strane Božo, brončani s Europskog prvenstva 2013. u Gruziji," - s druge strane sjajni Filip, mladić koji se kroz hrvačke treninge bori s cerebralnom paralizom. Božo se junački borio, ali protiv našeg junaka Filipa šansi nije imao...

"Jako mi je drago da su me svi vidjeli, stvarno sam uživao u nastupu. Ne pruža se svaki dan prilika boriti se s jednim od najboljih u Europi. Treniram hrvanje već dvije godine, a u početku nisam mogao puno toga napraviti, recimo elementarne stvari kao kolut naprijed. No, s vremenom sam jako napredovao, pa sada mogu raditi gotovo sve kao i drugi, zahvate, bacanja... Organizacija turnira je bila super, nikad nisam vidio toliko mladih hrvača na jednom mjestu, još k tome iz raznih zemalja. Pohvalio bih i svoje trenere koji su sjajni te pozivam sve koje se žele baviti hrvanjem, posebice i osobe s invaliditetom, da dođu na treninge i probaju. Usput pozdravljam svog klupskog kolegu Kristijana Sklepića koji također boluje od cerebralne paralize. Kristijan, žao nam je što nisi mogao biti s nama, ali sigurno se vidimo drugi put!" završio je Filip, a i mi smo pri kraju s pričom...

Jer na Filipove riječi, a posebice djela, snagu i hrabrost, zaista se više nema što dodati...

Piše: Marko Šorli, Foto: Hrvački klub Metalac