Hrvatski boks s dva predstavnika u Riju: Hrvoje Sep definitivno na OI

U obrazloženju ove odluke stoji da je kubanski poluteškaš Julio Cesar La Cruz osigurao olimpijsku vizu po dva kriterija, zlatnom medaljom na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Dohi i drugim mjestom u pojedinačnom redoslijedu Svjetske boksačke serije (WSB) 2015. S obzirom da SP ima prednost na ljestvici kriterija, tako La Cruzovu olimpijsku vizu iz WSB-a preuzima sljedeći po plasmanu, a to je bio Hrvoje Sep.

"Smijem se i pjevam i grlim suprugu! Sretan sam kao dijete! Već tjednima smišljam kako se najbolje pripremiti za proljetne olimpijske kvalifikacije, a ova je lijepa vijest otklonila sve moje dileme. Sad se mogu mirno spremati za Olimpijske igre", izjavio je Hrvoje Sep koji je dan prije saznao i da je dobitnik godišnje nagrade za sport Vukovarsko-srijemske županije.

"Da sam znao za ove propise, navijao bih u Dohi svim srcem za Kubanca i u polufinalu i u finalu", dodao je 29-godišnji Bombarder iz Vrbanje, kojeg je La Cruz bodovno pobijedio u četvrtfinalu SP-a.

Filip Hrgović također je svoju olimpijsku vizu izborio kroz WSB i to još krajem travnja, osvojivši prvo mjesto u pojedinačnom redoslijedu superteškaša nakon sedam blistavih pobjeda zaredom. Tako će hrvatski boks u Rio de Janeiru predstavljati dvojica boksača iz istog kluba i vođenim istim trenerom Leonardom Pijetrajem.

"Znao sam da Hrvoju plasman na olimpijski turnir ne može pobjeći, jer on je i službeno među petoricom najboljih svjetskih poluteškaša. Ova vijest me ipak ugodno iznenadila. Uštedjeli smo dosta vremena, truda i novca, koje sad možemo uložiti u pripreme za Rio. Hrvatski boks i BK Leonardo posljednjih godinu dana bilježe iznimne uspjehe, ali tako moramo i nastaviti. Ima još naših boksača koji zaslužuju nastupiti u Riju", naglasio je trener Pijetraj.

Naravno, olimpijskim ambicijama naših boksača tu nije kraj, jer Hrvatska ima još nekoliko aduta za kvalifikacijske turnire u travnju, svibnju i lipnju 2016. Dvojicu boksačkih olimpijaca već smo imali u Ateni 2004. (Marijo Šivolija i Vedran Đipalo) i u Pekingu 2008. (Marijo Šivolija i Marko Tomasović).