Ima li kraja novinarskim litanijama?

Najnoviji primjer dolazi nam sa nedavno održanog ultimate fight turnira u Čačku, Kao uvod u cijelu priču recimo da je organizator tog događaja cijelo vrijeme u marketinške svrhe turnir najavljivao kao dvoboj Srbije i Hrvatske, unatoč činjenici da je u Čačak trebao doputovati samo jedan Hrvat i nekolicina boraca iz Slovačke. Sudeći po ispunjenosti dvorane u Čačku, marketinški trik mu je i uspio, turnir je ispunio cijelu dvoranu. E, sad dolazimo da ključnoga trenutka..

Na turniru su postignuti sljedeći rezultati:
1. Ilja Škondrić (Slovačka) - Bojan Spalević (Srbija) (poništena borba)
2. Ilija Lončar (Srbija) - Peter Skirkanić (Slovačka) (1R TKO)
3. Sasa Lazić (Srbija) - Roman Ključar (Slovačka (1R TKO)
4. Slavomir Molnar (Slovačka) - Mirko Vlahović (Srbija) (3-0)
5. Dragutin Milošević (Srbija) - Marko Milavić (Hrvatska) (1R TKO)

Dakle, iz priloženog vidimo da je na cijelom turniru održano pet borbi u kojima je na fightcardu bio samo jedan Hrvat (kasnije smo u diskusiji na Nokautovom forumu saznali da ni on nije nastupio, već da je pod imenom Marka Milavića nastupio netko sasvim deseti, ali ajde, to ne možemo dokazati pa nek ostane taj jedan Hrvat na turniru). Unatoč tome nakon turnira se pojavio niz novinskih članaka sa naslovim poput "Srbi isprebijali Hrvate", "Srbi razbili Hrvate" i slično.

I dok se od "Čika Šajinog" Kurira i moglo očekivati natpise u stilu "Hrvatima su se odsekle noge kad su začuli himnu "Bože pravde", delovali su izgubljeno i nemoćno, padali su kao snoplje...", nehvatljivo je da iste te litanije prenosi ugledni hrvatski internet portal, bez da se imalo zapita ima li to veze sa istinom (a hvala dragom Bogu, ima se gdje provjeriti, od specijaliziranih borilačkih stranica poput Profightstorea do različitih domaćih borilačkih foruma ).

Isti taj portal bombastično prenosi riječi organizatora o nemoći, strahu, i slinim zadobivenim ozljedama naših boraca, a još jednom napominjemo, nijedan naš borac nije sudjelovao na tom turniru (ili maksimalno jedan, pod uvjetom da ova informacija o Milaviću nije točna).

Da se razumijemo, svrha ovog članka nije branjenje i opravdavanje eventualnog poraza naših boraca, jer za takvo što ne bi bilo potrebe. Srbi imaju solidne borce, čak i kvalitetnije od ovih što su nastupili u Čačku i poraz od takvih boraca ne bi bio sramota, ali zašto izmišljati nešto što se nije dogodilo?

Ovaj članak je jednostavno reakcija na hrpu iznesenih neistina, koje neki ljudi serviraju javnosti bez ikakvog srama. Ovaj članak je tu zbog ljudi koji svaki dan na treningu prolijevaju svoju krv, znoj i suze i koji nisu zaslužili da po tome pljuje nekakav novinar koji pojma nema o čemu piše.

Ovaj put smo taj kvazičlanak primjetili na vrijeme za objavu demanta, ali koliko ovakvih laži svakodnevno ostane nedemantirano? Koliko nedužnih ljudi na ovaj ili onaj način snosi posljedice zbog toga? Ima li tomu kraja?