Matea Jelić: 'Zakasnila sam cijelu borbu i pitam se zašto nisam stalno napadala'

Drugog dana SP-a, uz Mateu Jelić i Doris Pole, nastupio je i 17-godišnji Jan Flegar (58 kg) koji je zaustavljen u drugom kolu od viceprvaka europe, Španjolca Yunte (2:8, 1:13).

Sjajna Doris Pole (-67 kg) osjetila je svu brutalnost sustava natjecanja bez repasaža pa je nakon što je izbacila svjetsku prvakinju i olimpijsku doprvakinju ostala bez odličja.

Doris Pole, članica Metalca, koja je nastupila u Mateinoj staroj kategoriji (67 kg) i kojoj je na klupi sjedio njen klupski trener Dejan Mesarov, bila je na korak do medalje. A ona je bila svojevrsna žrtva brutalnosti tekvondaškog sustava natjecanja u kojem, za razliku od drugih borilačkih sportova, nema repasaža. Naime, nakon što je pobijedila Šveđanku Sjöberg (6:8, 14:2, 15:1), Doris je izbacila aktualnu svjetsku prvakinju Meksikanku Leslie Soltero (3:2, 11:4) i olimpijsku doprvakinju Britanku Lauren Williams (9:6, 12:8) ali je u četvrtfinalu pobijeđena od sjajne Francuskinje Magde Wiet-Henin (2:2, 2:7).

"Francuskinju sam ne tako davno pobijedila na turniru u Austriji, no ovaj put nije išlo kako smo htjeli. Moja najbolja borba bila je upravo protiv svjetske prvakinje. Imala sam malo teži ždrijeb no ne želim se na to izvlačiti. I drago mi je da sam pobijedila dvije tako jake cure i to me gura naprijed" kazala je pomalo razočarana Pole, djevojka koja je materijal za olimpijsku medalju, i koja je imala taj peh da se u 2021. teško ozlijedila (prednji križni ligamenti) pa sada kasni u skupljanju olimpijskih bodova.

Matea Jelić, olimpijska pobjednica i europska prvakinja, upotpunila je kolekciju odličja i iz Bakua će se vratiti sa svjetskom medaljom, jedinom koja joj je dosad nedostajala. A prvo što je htjela reći, prije nego što će preuzeti svoju broncu, bilo je čestitanje sunarodnjacima Dana državnosti.

"Ovo je bio poseban dan i bila je velika stvar ulaziti u borbu s tim osjećajem da se borim na Dan državnosti. To je razlog zašto mi nije drago što sam izgubila u borbi za finale."

Nakon što je eliminirala i svjetsku prvakinju Srpkinju Nadicu Božanić, a u četvrtfinalu i Egipćanku Farouk, Matea je u napetom polufinalu pobijeđena od Engleskinje Rebecce McGowan u dvije runde (5:7, 8:9). Nažalost, na isteku obje runde zakasnila je po pola sekunde s udarcima koji bi joj donijeli pobjedu. U prvoj s udarcem nogom u glavu, na kraju druge s udarcem nogom u tijelo.

"Zakasnila sam ja cijelu borbu i sad se pitam zašto nisam cijelu borbu napadala. Zašto nisam prije udarala, zašto sam to radila tek na kraju rundi. Moram to bolje raditi, moram se vratiti u dvoranu i to izoštriti."

Onima kojima nije jasno zašto je Matea tužna iako je, nakon više poraza u četvrtfinalima svjetskih prvenstava, došla do svoje prve svjetske medalje evo odgovora:

"Zašto uopće biti tužan? Sve je to jako duboko, svi se ljudi drugačije nose sa svojim teretima i svakoga ta bol može ojačati. Mene boli kad izgubim jer sam cijelim srcem u ovome. Glupo se osjećam kada pogriješim, učinim neke glupe stvari u borbi i zato izgubim i to me boli."

Je li nam to hoće reći da je pogriješila i u polufinalu?

"Normalno da jesam, no ja mogu puno više. Cijelu godinu sam se vraćala i važno mi je bilo da probijem taj led i da krenem ponovo osvajati medalje. Dogodilo se puno stvari, morala sam pobijediti samu sebe i ja sam napravila nešto posla."

S obzirom na to da je promijenila kategoriju i da sada nastupa do 73 kilograma, a sve svoje medalje osvojila je do 67 kilograma, nama se čini da je odveć samokritična.

"Nije mene mučila promjena kategorije, nije to bila jedina promjena. Nisam imala neke ljude oko sebe, ali jesam obitelj i klub koji vjeruje u mene jer sama ne bih mogla."

"Ne osjetim ja da su protivnice iz nove kategorije snažnije od mene. Ne vidim ja tu razliku u snazi nego vidim da samo ja sama sebe pobijedim."

Kao veliku šampionku taj poraz u finalu očito će ju neko vrijeme žuljati. Što bi to ona onda radila drugačije da može?

"Nisam ja još prava ja, ali sam na dobrom putu nazad. I zahvalna sam što imam te nove prilike, što sam otporna na neke životne situacije. Poraz me uvijek boli i ja ću sada biti tužna neko vrijeme, a onda ćemo trener i ja skupa analizirati pogreške. I to nas hrani i nastavit ćemo još jače. Mi živimo s tim, mi smo vojnici."

Što je sljedeći cilj?

"Cilj je podržati reprezentativne kolege koji nastupaju na SP-u narednih dana, a ja se nadam da će im ova moja medalja biti poticaj."

Koliko je izazov jurišati na olimpijsku medalju u Parizu, u drugoj kategoriji?

"To mene hrani. Da nema stresa, ja bih umrla. Taj stres mi u životu treba. Cijeli život ću tražiti neke nelagodne situacije da se pomaknem iz komforne zone inače se ne mogu osjećati ispunjeno", kazala je Matea. 

FOTO: Josip Regović/PIXSELL