"Najljepše je kad te vlastiti narod cijeni kao pravog sportaša"

Zagrebačka zračna luka bila je pretijesna za sve koji su željeli pozdraviti pobjednika prestižnog PRIDE-ovog GP turnira. Bili su tu navijači iz svih dijelova Hrvatske, zatim njegovi prijatelji iz ATJ Lučko, tamburaši, brojne osobe iz javnog života poput bivšeg premijera Ivice Račana, ministra sporta i obrazovanja Dragana Primorca i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i naravno, članovi njegove najbliže obitelji.

Foto: Igor Jurišić

Prvi su za govornicom Mirka pozdravili ministar Primorac i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a onda se nazočnima obratio i sam Mirko: "Zahvaljujem se svima što ste došli u ovako velikom broju, presretan sam zbog toga. Već sam ovo jednom rekao i opet ću ponoviti, ništa nije ljepše nego kad te vlastiti narod prepozna i počne cijeniti kao pravog sportaša. Ja vam se još jednom zahvaljujem, dao sam sve od sebe jer sam znao da u Japanu nisam bio sam, zato sam se i onako borio". Nakon Mirka pred mikrofon je stao i emotivni Zvonimir Lučić koji je naglasio koliko je truda uloženo i koliko krvi i znoja je proliveno u ovih 10 godina Mirkove karijere. Zahvalio se svima pa čak i ljudima koji su Mirku okrenuli leđa. Za kraj je još jednom ponovio riječi PRIDE-ovih čelnika: "Na svijetu trenutno ima oko 6 milijardi ljudi, a Mirko je najjači među njima".

Foto: Igor Jurišić

Uslijedili su pozdravi sa brojnim prijateljima i članovima obitelji a zatim se Mirko povukao na zasluženi odmor. Iza njega je najuspješnija godina njegove karijere, godina u kojoj je odradio četiri meča i sva četiri završio prekidima u prvoj rundi. Posebno raduje njegovo najbolje izdanje onda kad je bilo najpotrebnije. Na finalnom turniru bio je toliko odlučan i koncentriran, da je jednog od najopasnijih i najagresivnijih PRIDE-ovih boraca, Wanderleija Silvu, učinio posve nemoćnim i bezopasnim. Nakon takve izvedbe u polufinalnom meču, više nitko nije sumnjao u pobjedu nad Joshom Barnettom, velikim borcem, borcem koji je istog dana pobijedio slavnog Minotaura.

Foto: Igor Jurišić

Tijekom televizijskog prijenosa kolega Stipe Sladoljev sa NoveTV povukao je paralelu između životnih priča našeg največeg tenisača Gorana Ivaniševića i Mirka Filipovića. Iako će neki reći da se ova dvojica sportaša ne mogu uspoređivati, sličnost između razvoja njihovih karijera je nepobitna. Obojica su uvijek bila u samom svjetskom vrhu u svojim sportovima, no uvjek bi im za dlaku izmicao onaj veliki rezultat po kojem će zauvijek biti zapisani u povijesti. Goran je tri puta igrao finale Wimbledona, dva puta mu je samo jedan set falio za konačno slavlje, no uvijek se netko ispriječio na njegovom putu. S druge strane Mirko je gubio K-1 finale od Ernesta Hoosta, dominirao u bitci za naslov PRIDE prvaka protiv Minotaura, da bi ga trenutak nepažnje u drugoj rundi koštao pojasa i na kraju izgubio još jednu borbu za naslov PRIDE prvaka od Rusa Fedora Emalinanenka.

Foto: Igor Jurišić

U trenucima kad je malo tko vjerovao u njih obojica su se "zainatila" i dokazala svima svoju pravu vrijednost. Gotovo da nema osobe u Hrvatskoj koja nije pustila suzu nakon što Rafter vratio retern u mrežu na Goranovu meč loptu u finalu. Odjednom je nestala gorčina svih onih poraza u finalima, više ništa od toga nije bilo važno - Goran je dosanjao svoj san. Potpuno ista stvar se dogodila i sa Mirkom. U trenutku kada je Barnett otapkao i predao finalnu borbu, nestala je gorčina svih prethodnih poraza u važnim mečevima - i on je ispunio svoj životni san. Nakon što je osvojio wimbledonski trofej Goran je ponosno uzviknuo:"Ja sam wimbledonski pobjednik i to mi nitko nikada neće moći oduzeti". Mirko Filipović je pobjednik PRIDE-ovog Grand Prix turnira u apsolutnoj kategoriji i koliko god se neki trudili umanjiti vrijednost njegovog uspjeha, to mu nitko nikad neće moći oduzeti.