Pet Tysonovih pobjeda za sjećanje: Apsolutna dominacija osamdesetih godina

Mike Tyson vraća se u ring. Po mnogima jedan od najboljih i najubojitijih teškaša svih vremena borit će se protiv Roya Jonesa Juniora, također veterana koji je već neko vrijeme u mirovini.

Bit će to ekshibicijski meč u kojem bi se trebala poštivati neka pravila koja bi spriječila teške nokaute, ali u ringu će biti dvojica velikih udarača i kada proradi adrenalin, onaj boksački instinkt, možemo barem u dijelu meča očekivati pravu borbu.

Naravno, obojica su u godinama i ne može se očekivati neki visok ritam, ali bit će lijepo vidjeti u ringu dvojicu velikana koji su obilježili određena razdoblja u povijesti boksa.

Tyson je smatran jednim od najjačih udarača svih vremena, teškaš koji je još u juniorskim danima pokazivao svu svoju silinu i ogroman talent. Iako je bio uglavnom niži od ostalih protivnika, kada je bio na svom vrhuncu to mu nije predstavljalo nikakav problem. Brzina i silina kakvu nitko nije imao, agresivnost i iznad svega respekt s kojim su ostali borci ulazili Tysonu u ring, bili su velika prednost.

U karijeri je upisao 50 pobjeda od kojih čak 44 nokautom, šest mečeva je izgubio i dva su kasnije registrirana kao "no contest". Objektivno nije lako izabrati pet najupečatljivijih pobjeda, stvar je subjektivnog dojma, ali nekako su one iz osamdesetih kada smo ga smatrali "najopakijim čovjekom na svijetu", ostale najupečatljivije.

Mike Tyson - Michael Spinks 1988.

27. lipnja 1988. godine Tyson je u Atlantic Cityju obranio titule po WBA, WBC i IBF verziji te uzeo The Ring titulu koju je do tog meča držao Michael Spinks. Obojica su u meč ušli neporaženi, očekivao se zanimljiv meč, Spinks je bio borac za kojeg se vjerovalo da može stvoriti probleme Tysonu, ali to se nije dogodilo.

Iako su neki velikani poput Muhammada Alija, Marlona Starlinga i Sugara Rayja Leonarda prognozirali pobjedu Spinksa, Tyson je sve riješio već u prvoj rundi. Trebala mu je samo 91 sekunda da nokautira Spinksa i ujedini sve titule.

Već u prvih deset sekundi Spinksovo samopouzdanje je načeto nakon prvog Tysonovog udarca, a u konačnici Tyson je do kraja meča pogodio deset ubojitih udaraca dok je Spinks uputio samo dva. Bio je to ujedno i najbogatiji meč u povijesti do tog trenutka, vrijedan 70 milijuna dolara.

Mike Tyson - Larry Holmes 1988.

Prije borbe protiv Spinksa, Tyson je nokautirao i velikog Larryja Holmesa. Za to su mu trebale četiri runde, 38-godišnji Holmes ušao je u borbu s 48 profesionalnih pobjeda i dva poraza te su ga upravo ta dva poraza od Spinksa natjerala da uzme pauzu od boksa. Da se meč između Tysona i Holmesa dogodilo s deset godina mlađim Holmesom, to bi bila prava bitka, ovako je bilo očito da teško drži korak s mlađim, bržim i snažnijim borcem.

Pobjeda je stigla u četvrtoj rundi gdje je Holmes primio svu silu teških udaraca i već nakon drugog nokdauna bilo je pitanje samo hoće li ga Tyson dovršiti u ovoj rundi ili će Holmes preživjeti. Nije izdržao, sedam sekundi prije kraja runde i nakon trećeg nokdauna, meč je prekinut.

U predigri borbe Holmes je žestoko kritizirao Tysona, tvrdio da udara laktovima, glavom, i nakon zvona. Nazvao ga je prljavim borcem i obećao je nokaut.

Mike Tyson - Trevor Berbick 1986.

Prva Tysonova titula. U Las Vegasu je osvojio titulu svjetskog prvaka po WBC verziji pobjedom nokautom u drugoj rundi protiv Kanađanina Trevora Berbicka. Iako je Berbick bio vlasnik WBC-ovog pojasa, Tyson je na kladionicama bio favorit. Ušao je u meč s 27-0 od čega s 25 nokauta. Rijetki su Berbicku davali ikakve šanse u ovom meču.

Ubrzo je postalo jasno zašto. 20-godišnji Tyson od početka je napao, nizao teške serije, a u drugoj rundi Berbick je napokon pao. Iz prvog nokdauna se podignuo, no uslijedio je novi napad Tyson i ubrzo je uslijedio drugi nokdaun. Dva puta se Berbick pokušao ustati, nije uspio i Tyson je odnio pobjedu.

Mike Tyson - Tony Tucker 1987.

Najteža Tysonova borba u njegovom zlatnom razdoblju u osamdesetim godinama. Tony Tucker pokazao se kao tvrda kost, tada je držao IBF-ov pojas dok je Tyson bio vlasnik WBA i WBC pojaseva. Za razliku od ranijih Tysonovih mečeva u kojima je otpor protivnika bio nikakav ili skoro nikakav, Tucker je krenuo jako dobro i čak dobio prvu i treću rundu.

Tysonu je trebalo da pronađe ritam i tek od četvrte runde počeo je dominirati borbom. Tucker je sve više tražio klinčeve i tako pokušavao umanjiti štetu koju je Tyson radio svojim ubojitim serijama. Iako je izdržao svih 12 rundi, na kraju Tucker ipak nije bio blizu pobjede. Tyson je slavio jednoglasnom odlukom sudaca, ali i kasnije je ovu borbu spominjao kao jednu od najtežih u karijeri.

Mike Tyson - Tyrell Biggs 1987.

Nakon pobjede protiv Tuckera, Tyson je branio pojaseve protiv Tyrella Biggsa, zlatnog s Olimpijskih igara u Los Angelesu 1984. godine. Biggs je također neporažen ušao u ovu borbu, ali niti on nije imao pravi odgovor na Tysonovu brzinu i moć.

Prve dvije runde još su protekle u ravnopravnoj borbi, Biggs je visinom i rasponom ruku stvarao Tysonu probleme, ali kada se u trećoj rundi otvorila velika posjekotina iznad oka Biggsa, Tyson je namirisao krv i krenuo sa žestokim napadima. Biggs je nekako izdržao do sedme runde kada je sudac bio prisiljen prekinuti borbu.