Prvi hrvatski amaterski turnir u free fightu

Slobodna borba, u svijetu poznatija kao „free fight“, "ultimate fight" ili MMA, predstavlja vještinu koja proučava fizički sukob dvaju osoba. U tom sukobu dozvoljeno je gotovo sve, osim zahvata koji bi prouzročili teške ili trajne ozlijede kao i udarci „golo u golo“ što znači da ili udarna površina ili površina koja prima udarac mora biti zaštićena zaštitnom opremom. To u praksi znači da nisu dozvoljeni udarci koljenom i laktovima u trup kako u stojećem stavu tako i u borbi u parteru. Također su zabranjeni i „nesportski“ zahvati poput grebanja, štipanja i sličnog koji i onako ne bi bitnije ugrozili protivnika. Slobodna borba u kojoj se primjenjuje odgovarajuća zaštitna oprema i prilagođena pravila, postaje zasebna sportska disciplina, kojom se mogu baviti apsolutno svi bez obzira na dob i spol.

U borbi su dozvoljeni različiti udarci, rušenja, a borba se nastavlja bez prekida i u parteru, gdje su također dozvoljeni udarci kao i razne poluge i zahvati gušenja. Ovakva pravila dozvoljavaju da se u isto borilište stave dvije različite borilačke vještine, što je i bila ideja prvim takmičenjima ove vrste. Tijekom vremena iskristalizirale su se neke tehnike kao više ili manje uspješne i pokazalo se da je slobodna borba zasebna disciplina, sa svojim zakonitostima i svojim tehnikama u kojoj borci da bi bili kompetentni, moraju ovladati tehnikama više različitih borilačkih vještina, poput jiu jitsua, hrvanja, juda, muay thaia ili boksa.

Da bi ovakva borba bila moguća bez ozljeda, natjecatelji na amaterskim borbama nose potpunu zaštitnu opremu koja ima svojih mana, ali omogućuje da se takve borbe održavaju praktički bez ikakvih ozljeda. Zaštitna oprema se sastoji od kacige sa frontalnom zaštitom, gume za zube, suspenzora i zaštite za potkoljenice i stopala. Uvođenjem zaštitne opreme oduzeti su svi agrumenti raznoraznim skepticima koji su osporavali ovu disciplinu i zahtijevali da joj se ne dodijeli status sporta. Najbolji dokaz tome je i činjenica da se prvi hrvatski amaterski turnir u slobodnoj borbi održava pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, tako da je jasno da se radi o disciplini koja se može smatrati legitimnim sportom.

U programu rada Hrvatskog amaterskog saveza slobodne borbe zamišljeno je da djeca i mlađi juniori, znači do 16 godine života, natjecanje u borbama imaju bez udaraca, a od 16 godine na dalje da se natječu po punim pravilima. Mlađe dobne skupine kao i seniori, mogu se takmičiti i u jednoj neborbenoj disciplini, a to je udaranje u zadanom vremenu po trenažnoj vreći. Vreća je opremljena senzorima koji registriraju zaprimljenu energiju i broj udaraca te se natjecatelji rangiraju prema ostvarenom rezultatu. Natjecanje na trenažnoj vreći predstavlja natjecanje u fizičkoj spremi u mogućnosti dugotrajnog snažnog udaranja kao jedne konponente spremnosti u udaračkim borilačkim disciplinama.

Ovim putem pozivamo sve zainteresirane borce da se prijave na prvi hrvatski "free fight" turnir preko email adrese [email protected] . Prijave se zaprimaju najkasnije do 15. 12. 2006., a u nastavku teksta donosimo vam sve potrebne podatka za izvršenje prijave.

Zagreb challenge 2006 - prvi hrvatski amaterski "free fight" turnir
Mjesto održavanja: Dvorana Osnovne škole Ivana Filipović, Filipovićeva 1, Zagreb
Datum: 17. 12. 2006
Rok za prijave: 15. 12. 2006
Kontakt: [email protected]

Program: 9:00 – prijava natjecatelja i pratioca; vaga, uplata kotizacije, preuzimanje akreditacija
10:00 – svečano otvaranje i prezentacija pravila
10:30 – početak natjecanja

Prijave moraju sadržavati:
Ime i prezime
Datum rođenja
Adresu
Težinu
Kontakt telefon
Ime pratioca ili trenera
Fotografiju (format za osobnu iskaznicu, priložiti na natjecanju radi izdavanja akreditacije)
Navesti discipline u kojima se borac prijavljuje

Obavezna zaštitna oprema: štitnik za zube, suspenzor, kaciga sa frontalnom zaštitom, štitnici za koljena i potkoljenice, rukavice

Kotizacija: 1 disciplina 120 kn, 2 discipline 160 kn