Stipe Drviš prvak svijeta!

Zaista odličan meč vidjeli su gledatelji u prekrasnoj dvorani u Oberhausenu, a uz pomoć mnogo hrvatskih navijača Stipe Drviš svrstao se među najveće hrvatske boksače svih vremena. Štoviše, fenomenalni borac iz Pule postao je treći hrvatski svjetski prvak, nakon što su to bili Ferdinand Živić (1940.) i legendarni Mate Parlov (1978.)

Drviš je u kratkom intervjuu za HTV izjavio da još ne može doći sebi: "Ne mogu vjerovati što se dogodilo, drago mi je, što drugo reći."

Silvio Branco pokazao je i u ovom meču zašto je šampion, odlični talijanski fighter borio se kao lav, zadao puno dobrih udaraca, a primio još više. Što tek onda reći o Drvišu koji je boksao meč života - pokazao je neviđenu spremnost, nakon što je sredinom meča izgledalo da je izgubio snagu, što se meč primicao kraju Drviš je bio jači, opasniji, sigurniji, gotovo lakši na nogama. I u toj završnici, u posljednje tri runde, dobio je meč, dobio je titulu kojoj je težio cijeli život.

Drviš je započeo onako kako je i trebao - držao je Talijana na distanci, desnim direktima zadržavao je razdaljinu i povremeno zaprijetio ljevicom, dok se Talijan nije mogao opasnije približiti hrvatskom boksaču. Međutim, kako je meč odmicao, to je Talijan postajao sve opasniji, dok je Stipe, bar naizgled, bivao sve umorniji, te je teže zadržavao napade Branca.

Posebno teško bilo je u šestoj i sedmoj rundi u kojima je Branco dominirao, Drviš je bio prepasivan, uistinu je izgledalo da je ostao bez gasa. Međutim, pokazalo se da Drviš nije potrošio "ni pola tanka", već se upravo Branco previše potrošio u tim napadima te je prema kraju borbe izgledao sve icrpljeniji. Drviš je nakon meča priznao da je to bio dio njegove taktike: "Oko 4. runde je navalio, vidjelo se da ide do kraja. Odlučio sam ga malo pustiti da se ispuca, pokazalo se da je to dobra taktika."

Stipe je također priznao da trener nije bio oduševljen tom odlukom, kao i da mu nije lako tijekom tih rundi: "Trener je poludio zašto ga puštam... Ja sam rekao dobro je, dobro je, idemo dalje, i ispalo je dobro. Bilo je gusto, nikad nisam toliko udaraca dobio." U pojedinim trenucima činilo se da Drviš ima Branca, no Stipe nije išao do kraja: "On je čudan, par puta kad sam ga udario izgledao je kao da je zateturao, no nisam bio siguran je li ošamućen."

Posljednje tri runde bile su Drvišovo remek-djelo; lijevi i desni direkti odsjedali su na Brancovoj bradi, Drviš u tom razdoblju gotovo da nije primio udarac. Imponirala je sigurnost, samouvjerenost, te snaga i spremnost Drviša, koji je po isteku 12. runde odmah podigao ruke u znak pobjede, a kako se pokazalo - s pravom.

Hrvatski kut odmah je počeo slaviti, makar se još trebala pričekati i službena odluka. Neizvjesnosti nije bilo - jednoglasnom odlukom sudaca (116:113, 116:112, 115:113), Stipe Drviš postao je svjetski prvak i tako dosanjao svoj san te se upisao među velikane ovog sporta. Ne samo Hrvatske, već i svijeta...

Planovi za dalje? Stipe je htio uživati u ovom trenutku: "Prvo se moram pogledati u ogledalu, a onda tek planovi za dalje. Zahvaljujem svima koji su došli u velikom broju, pozdrav svima u Hrvatskoj, jedva čekam da dođem kući!"