Tomljenović: Nema govora o namještaljci

Tvoj nedolazak u Karlovac izazvao je brojne polemike. Mnogi su tvrdili da je u pitanju namještaljka, s ciljem da bi Pokrajac u zadnji tren dobio mnogo lakšeg protivnika.

"To su apsolutne laži. Ja sam na dan turnira krenuo iz Splita prema Karlovcu. Nažalost, nekih sat vremena od Karlovca, sletio sam automobilom s ceste. Kada sam se oporavio od šoka, javio sam se Slavenu Vujiću na mobitel da mu kažem da ne mogu nastupiti. Moja lijeva noga i leđa su me boljeli od nezgode. Nije bilo šanse da nastupim. Slavenu sam se javio oko 19.30 h, čim sam u automobilu pronašao mobitel. Zaleđena cesta i moja brža vožnja su isključivi razlozi mog nenastupanja.

Finale je odgođeno za Dubrovnik, kada ćemo dobiti ultimate fight prvaka Hrvatske...

"Pokrajca smatram dobrim dečkom i sportašem. Sama činjenica gdje trenira, i s kim trenira, govori da se on ne boji nikoga. Osobno ga ne poznajem, osim s nekih turnira. Iskoristio bih ovu priliku pozdraviti Slavena Vujića, i pohvaliti ga kao organizatora. Turnir se pokazao kao kvalitetan i dobro organiziran".

Prošle godine u Karlovcu si izgubio od Saše Mučnjaka, po mnogima kontroverznoj odluci sudaca.

Foto: Damir Sirković

"Ta mi je borba neopravdano ukradena. Za moj poraz u tom meču krivim isključivo i samo suce. Organizator nije imao nikakve veze s tim, već samo neprofesionalni suci. Želim pozdraviti i publiku u Karlovcu. Nakon moje borbe s Mučnjakom su me oduševili svojom iskrenošću i poznavanjem ovog sporta. Obećajem im da ću drugi put voziti sporije".

Na nekim internet stranicama i forumima, ljudi su pisali kako se znalo prije dvadeset dana da nema ništa od tvog nastupa ove godine.

"Neke ljudske spodobe sebi uzimaju za pravo pisati kojekakve laži. Žao mi je samo što onda manipuliraju s istinskim zaljubljenicima u ovaj sport, a sve zbog svojih sitnih interesa. Takvima mogu poručiti da im je bolje negativnu energiju kanalizirati kroz sport, a ne tipkovnicu".

U osnovi si stand up borac, s kim treniraš borbu u parteru?

"Bazni mi je sport boks, koji treniram godinama. Što se tiče raznih stručnjaka za borbu u parteru, mnogi su zadnjih godina iznikli kao gljive poslije kiše. Reci ću samo jedan podatak, moj je otac od 1964. godine instruktor i nosilac crnog pojasa u jiu-jitsu. Bio je 18 godina prvak i povukao se neporažen. Tada su se turniri održavali unutar resora vojske i policije u bivšoj državi".

Kako izgleda tvoj trening?

"Trčim 15 kilometara dnevno sa opterećenjem od 30 kilograma, uz to napravim i 2.000 sklekova svaki dan. U benchu dižem 220 kg., a puni čućanj mi je 250 kg".

Koji su tvoji planovi za budućnost, što je sljedeće?

U ovom trenutku ne znam, ali ne bojim se nikoga. Borit ću se s bilo kim i bilo kada.

Želiš li nešto poručiti za kraj ovog razgovora?

"Želim istaknuti da Sportnet.hr pratim godinama, i ovom prilikom pozdravljam sve čitatelje".