Velike nade iz skromne svakodnevnice

Prošlog vikenda u dvorani osnovne škole Kneginec održani su finalni mečevi prvenstva Hrvatske u savate boksu. Tamo su nastupili i akteri naše priče, Marina Horvat i Matija Godinić, oboje članovi kuba Omega gym Kneginec, koji su ponijeli titule prvaka Hrvatske. Do svojih su titula na njihovo razočaranje došli bez borbe, pošto im se protivnici nisu pojavili u ringu.

Protiv Horvat je trebala nastupiti Marija Kosi iz varaždinskog kluba Omega, o čemu Marina kaže: "Užasan je to osjećaj, jer smo se mjesecima pripremali za borbu, ispada uzalud. Čudi me njeno nepojavljivanje, do posljednjeg trenutka sve je bilo u redu, a znam da je nastupila i u Varaždinu pred mjesec dana."

Godinićev protivnik trebao je biti Tomislav Šodan iz kluba Pit bull Split, a kad se nije pojavio Matija je prihvatio meč s osam kilograma težim Fatmirom Deskajem iz istog kluba. Pobjedu je odnio Godinić, no nije mu bilo lako: "Osjeti se tih osam kila, svakako, posebno u snazi udarca. No, nisam želio da mi propadne večer, pa sam pristao na revijalnu borbu."

Tako su još dvije medalje spremljene u vitrinu, koja je od nedavno – zajednička. Marina i Matija su naime u ringu, osim sparinga, pronašli i ljubav, koja je pred šest mjeseci okrunjena i najljepšim poklonom od svih mogućih: djevojčicom Reom. Mladi par tako, uz treninge, dijeli i brigu oko kćeri, a život im, iako prepun ljubavi i topline, nikako nije lagan.

Oni su oboje mladi i zdravi, no od savatea teško mogu živjeti, iako su donedavno bili kategorizirani sportaši. Oboje se bore i u drugim disciplinama, poput boksa, kickboxinga i K1, ne bi li skupili dovoljno mečeva da se pošteno pripreme za nastupe u hrvatskoj nacionalnoj reprezentaciji, čiji su ponosni članovi. Ne treba ni reći da se time ne može zaraditi ni kuna, a o prednostima koje imaju savate borci u drugim zemljama mogu samo sanjati.

"U svim zemljama oko nas država brine za svoje prvake, a to su borci koje mi pobjeđujemo na turnirima. Ispada smiješno, no mi ćemo oboje morati pronaći posao jer moramo brinuti ne samo za sebe, već i za Reu", kazao nam je Matija. On se osobno nada poslu u policiji ili u vojsci, smatra da bi bilo odlično kad bi se u tim službama zapošljavali fizički spremni mladi ljudi, poput njega samoga. I Marina polako razmišlja o zaposlenju, iako joj je teška pomisao da će se morati rastati od Ree, koju sada čuvaju bake, kad je par na treningu.

Marina i Matija, bez obzira na sve, svaki dan po dva puta putuju iz Varaždina u obližnji Kneginec, i marljivo treniraju: "Klub nam maksimalno pomaže kvalitetnim treninzima i fizioterapeutom, no treba još dosta toga da se ostane u vrhunskoj formi. Prije svega je važna prehrana i dodatna vitaminizacija, koju si ne možemo uvijek priuštiti", kaže Marina.

O njenoj upornosti svjedoči i brzina kojom se vratila u ring nakon poroda: "Kad sam ostala u drugom stanju dosta me ljudi otpisalo, no evo me šest mjeseci nakon poroda, prvakinja sam Hrvatske, a već sam tri mjeseca nakon poroda bila na eliminacijskom Prvenstvu Hrvatske", priča nam Marina i dodaje: "Baš nikad ne bih iskustvo majčinstva zamijenila za bilo što. Nakon poroda osjećam se još spremnijom i jačom, posebno psihički."

Marina je dobila poziv i od boksačke reprezentacije za Prvenstvo Europske unije u Poljskoj od 29. svibnja do 5. lipnja, a oboje će na Svjetsko prvenstvo u Milanu, kao članovi savate reprezentacije. Za ta će dva turnira biti u potpunosti spremni, no upitnik stoji nad njihovom sportskom budućnosti. I Matija i Marina nadaju se da će moći nastaviti s predstavljanjem Hrvatske u svijetu i svog kluba u Hrvatskoj, no takav se ishod, zbog svega navedenog, čini sve neizvjesnijim.