Zaninović: "Nadam se da će ova medalja biti samo jedna u nizu"

Lucijina bronca osvojena u kategoriji do 49 kilograma prva je u povijesti za neku Europljanku u toj težinskoj kategoriji, što uspjeh čini još i većim: "Naš put nikada nije bio lagan. Imale smo teških situacija u karijeri, ali da nije bilo toga, tko zna, možda se ne bi dogodili ni ovako dobri rezultati."

"S osvojenom brončanom medaljom sam jako zadovoljna, a kako i ne bi bila. Nastavili smo kontinuitet dobrog rada u klubu i nadam se da će ova medalja biti samo jedna u nizu", dodala je "brončana" Splićanka.

S druge strane, njena sestra Ana, inače svjetska prvakinja u kategoriji do 53 kilograma, nije uspjela u svom pohodu na medalju, no sreća zbog sestre blizanke zato nije manja: "Lucija je osvojila broncu, a meni je jako drago što mogu dijeliti sreću s njom zbog tog uspjeha. Meni ovaj put nije išlo, to je tako, u karijeri uvijek ima i uspona i padova. Iz svega ovoga ću sigurno izići još jača."

Trener Toni Tomas, može se reći i "tvorac" prve splitske taekwondo i uopće medalje iz nekog borilačkog sporta, kratko je dodao: "Naime, ovo je prva hrvatska medalja u borilačkim sportovima na Olimpijskim igrama koja odlazi u Split. Ne znam, možda smo očekivali i više, ali nakon što sve sagledam, zadovoljan sam i presretan s broncom."

Iako su mnogi sportaši nakon povratka svojim kućama pohitali potražiti mir na nekim skrovitim mjestima, blizanke su se pod okriljem noći uputile prema Sinju, pješke, kako bi održale zavjet dan Gospi Sinjskoj u slučaju osvajanja medalje. Put dug 35 kilometra cilj je imao ispred crkve u Sinju, a u sedam sati ujutro zacrtano je konačno i ostvareno.