Došli, vidjeli i umalo pobijedili

Marko nije anoniman natjecatelj u enduro motociklizmu u Hrvatskoj. Do sada je nanizao nekoliko pobjeda u Kupu Hrvatske te nekoliko odličnih plasmana na utrkama poput Akrapović challengea koji se vozi u istarskom Labinu. No, u međunarodnoj konkurenciji, Markovo ime još uvijek ne znači puno. Po prijavi na utrku i dolasku u Sibiu malo tko je uopće znao da se u Hrvatskoj vozi i natječe u disciplini enduro, a kamoli Marka, jednog od ponajboljih naših motociklista. Prilikom prijave i sami spomen Hrvatske mamio je začuđene poglede poput recimo prijave ekipe Konga na natjecenje u skijanju. Međutim, vro brzo je Marko sve razuvjerio i pokazao da se trud mora jednom isplatiti.

Već na samom prologu u kojem je zauzeo odlično peto mjesto koje je moglo biti i bolje da se u jednom trenutku pomanjkanja koncentracije nije spetljao i morao propustiti par vozača, Marko je pokazao da on i njegov KTM 250 EXC čine ubojitu kombinaciju čovjeka i stroja. Unatoč činjenici da si je nakon prologa sam popravio i podesio motocikl kako bi bio spreman za prvu etapu, za razliku od svih drugih natjecatelja u njegovoj klasi koji imaju gotovo peteročlane servisne timove, Marko se nije dao omesti u koncentraciji i razmišljanjima kako napraviti maksimum i dobro odstartati prvu etapu koja je usljedila dan poslije.

U prvoj etapi deseto mjesto, u drugoj sedmo, u trećoj drugo mjesto. Da na jadnom mjestu Marko nije doslovno propao u močvaru i potopio motocikl te da ga nakon toga nije morao rastaviti kako bi izbacio vodu i njega i mogao nastaviti utrku, pobjeda u etapi bi bila zagarantirana jer su svi protivnici bili toliko iscrpljeni da nisu imali snage dati sve od sebe. Taktika je od samog starta urodila plodom. Dogovor je bio da se prva etapa vozi lagano te štedi snaga kako bi se svaka sljedeća mogla voziti sve brže i brže. U konačnici u prvoj etapi je Marko izgubio nešto vremena koje možda i nije morao, ali je u posljednje dvije etape, kada su svi već pokazivali znakove iscrpljenosti i umora, pokazao da ima snage za najbolje vožnje. Sama činjenica da je po dolasku na cilj treće etape bio jedini natjecatelj koji je sa osmjehom ispred kamere konstatirao: "Koji gušt! Koja vožnja! Stvarno sam uživao i šteta da je već cilj etape!", govori dovoljno sama za sebe. Definitivno se konstatacija da se utrka pobjeđuje u zadnjoj etapi pokazalo točnom. Nažalost, nije bila pobjeda već treće mjesto, no i ono je svemirski rezultat za nekoga tko je prvi put startao ovakvu utrku.

Naime, nije samo vrijeme koje vozač postigne ono što se zbraja u rezultat. Organizator ima pravilo da se oduzimaju bonus minute onim vozačima koji pomognu kolegama u nevolji jer to i je jedan od osnovnih postulata enduro vožnje, fair play. Na taj način je i Marko inkasirao minutažu u svakoj od etapa, no neki od vozača su imali više intervencija zbog kojih su izgubili više vremena pa su time dobili i veće bonuse. Koliko god se ovo činilo subjektivno, pravila su pravila.

Bilo kako bilo, cjelokupna utrka je završila proglašenjem pobjednika i partyem za sve natjecatelje i organizatore te je imponiralo biti u tom trenutku tamo jer su tada svi znali da Marko nije anonimni vozač iz male države na Balkanu već osoba na koju treba obratiti pozornost na budućim natjecanjima. Nadamo se da će i potencijalni sponzori prepoznati vrijednost promocije kroz Marka Prodana i da će mu pomoći da zajednički ostvare još mnoge dobre rezultate poput osvajanja trećeg mjesta na prestižnoj utrci Red Bull Romaniacs u Sibiu, Rumunjska.