Ude spreman za Olimpijske igre

Nacionalni gimnastički centar Aton u Nedelišću, nadomak Čakovca, bio je pun razdraganih ljudi. Uz mališane, koji su neizostavni dio Gimnastičkog kluba Marijan Zadravec Macan, ni odrasli nisu štedjeli dlanove kako bi uz pljesak ispratili Filipa Udea na Olimpijske igre u Londonu. Filip je prošao kroz špalir mažoretkinja i Zrinske garde, ispod isukanih mačeva, i baš svatko se prisjetio onog vrelog ljetnog dana pred četiri godine.

Trg republike u Čakovcu navodno prima sedam tisuća ljudi, no na glavni se čakovečki trg natiskalo barem deset tisuća Međimuraca, koji su, par dana ranije, skakali od sreće u uredima, u školama i u svojim domovima, kad je oko vrata Filipa Udea u Pekingu stavljena srebrna olimpijska medalja. "Ponosan sam što sam Međimurac", rekao je Ude tada i zauvijek osvojio srca svojih sugrađana.

Teško je povjerovati, ali je od tog trenutka prošlo pune četiri godine i vrijeme je da se Filipu opet poželi sreća. "Spreman sam, jedva čekam da odem u London i da se koncentriram na ono što najbolje znam raditi", nestrpljiv je Ude u očekivanju početka natjecanja.

U Filipovom timu vladala je prije kvalifikacija velika nervoza, jer je zbog ozljede bilo upitno hoće li se uopće kvalificirati za Olimpijske igre: "Već sam odlazak na OI je velika stvar, bili smo skeptični pred kvalifikacije, a ozljedu uopće nismo željeli eksponirati u medijima, nadali smo se da ćemo uspjeti i jesmo, sve je prošlo u najbolje redu."

Ozljeda je donijela i promjenu u vježbi koju će Ude izvesti na konju s hvataljkama: "Nismo uspjeli uvježbati ono što smo željeli, no vjerujem da će biti dovoljno za prolazak u finale, a tamo je sve moguće", ima vjere u sebe najbolji međimurski sportaš. "Sad je sve dobro, osjećam se bolje i jače nego pred Peking", uvjerava svoje navijače.

Kad se odlazilo u Peking, nije bilo velikih očekivanja, sad se pak spominje zlato kao velika želja svih Međimuraca: "To jest malo prenapuhano, no s druge strane mi godi. To nije otići u dućan i kupiti kruh i mlijeko, predlažem svima koji misle da je lagano da samo jedan dan provedu sa mnom i samo gledaju osmosatni trening. Ono što mogu obećati jest da ću dati sve od sebe."

Kao i za svakog sportaša, i za Filipa Udea je najvažnija osoba u karijeri Igor Kriažimski, trener koji je bio dio uspjeha u Pekingu. O formi svog pulena Kriažimski kaže: "Spremni smo, ali nam je do sad nedostajalo malo sportske sreće. Ne želim ništa obećavati, u sportu je sve moguće."

Ozlijeđena noga, kaže Kriažimski, ne bi trebala predstavljati problem: "Nastupa samo na konju s hvataljkama, a za to ne treba noge. Za konja su važni zglobovi i laktovi, ima sitnih problema, ali mislim da nijedan profesionalni sportaš nije nikad u potpunosti zdrav."

Ude, Kriažimski i ostali u London u stvari putuju u četvrtak, a prvu vježbu na Olimpijskim igrama Ude će izvesti već u subotu 28. srpnja od 12 sati.