Veliko pojačanje za hrvatsku ritmičku gimnastiku: Bivša ukrajinska reprezentativka dobila hrvatsko državljanstvo

Hrvatska ritmička gimnastika dobila je veliko pojačanje. Mlada bivša ukrajinska ritmičarka i reprezentativka Anna Pikaliuk (19) dobila je hrvatsko državljanstvo i odmah izborila normu za mjesto u hrvatskoj seniorskoj reprezentaciji!

"Iskreno, bila sam ugodno iznenađena i pomalo šokirana kad mi je trenerica Nika Crevatini rekla da sam dobila hrvatsko državljanstvo. Ona i moj klub GK Aura nisu me htjeli opterećivati s informacijama oko tog postupka nego su htjeli da budem koncentrirana na svoje treninge. Kad su me zvali i rekli da sam Hrvatica, nisam znala kako reagirati, samo sam plakala. Ali osjećala sam veliku zahvalnost. Zahvalnost prema trenerici Niki, cijelom klubu Aura, Hrvatskom gimnastičkom savezu i Hrvatskom olimpijskom odboru, svima koji su mi pomogli da pokušam ostvariti svoje sportske snove. Moje vrijeme sada kreće", ponosno će Anna Pikaliuk.

"Napravit ću sve što je u mojoj moći da svojim rezultatima i primjerom vratim Hrvatskoj ovo povjerenje koje sam dobila."

Anna je u Hrvatsku i GK Aura došla prije godinu i pol dana, sama, sa samo 18 godina:

"Na početku rata u Ukrajini i mom rodnom Kijevu, s bratom i mamom otišla sam u Beč. Oni su ostali tamo, a ja sam došla raditi u Auru kao trenerica. Jako teško mi je bilo na početku. Nisam znala jezik, nisam imala nikoga svog tu. Ali, trenerica Nika, njezini roditelji, Robert i teta Vesna, dali su mi sve. Ne mogu opisati riječima koliko sam im zahvalna. Oni su postali moja obitelj. Sada kada negdje odem i vraćam se u Zagreb, kažem 'idem kući'. Aura i Hrvatska su pomogli da ponovo imam svoj dom."

Natjecateljsku karijeru završila je sa samo 18 godina, počela raditi kao trenerica, a onda se prošle godine ponovo vratila na tepih. Što se dogodilo da je sebi rekla 'želim se ponovno natjecati'?

"Dok sam trenirala djecu u Auri, osjetila sam da mi nedostaje to da i ja treniram, da se natječem. Jer, nisam ostvarila svoje snove, a to su ne samo odlazak nego i medalja na Olimpijskim igrama. Nisam imala priliku pokušati otići na velika natjecanja. Prošle godine na Ljetnom Aura kampu u Puli rekla sam trenerici Niki što osjećam. Rekla sam joj da bih se htjela vratiti i pokušati trenirati. Jer ja obožavam ritmičku gimnastiku, obožavam trenirati, natjecati se, obožavam publiku, pokazati se. Trenerica se rasplakala kad sam joj otkrila svoje snove i ciljeve. Vjerovala je u mene, dala mi je veliku priliku i mogućnost da se vratim."

Koliko joj je bilo teško vratiti tijelo i glavu u režim vrhunske ritmičke gimnastike nakon prekida?

"Bilo je jako teško. Morala sam skinuti puno kilograma. Ma na početku mi je bilo teško stajati u plenku, a gdje što drugo. Ali, na početku sam puno trčala, radila snagu i kilogrami su polako odlazili, a moje ritmičko tijelo se počelo vraćati. Nastupila sam ubrzo za svoj klub na Prvenstvu Hrvatske, ali kad sam kasnije krenula jačati svoje vježbe, jer cilj su bile veće ocjene, to je bilo još teže. Nikako nisam mogla ući u kondiciju za tu razinu. A nije mi bilo jasno zašto mi je tako teško. Nisam navikla na to. U Ukrajini sam bez problema mogla napraviti 10 prolaza vježbe na glazbu, 10 bez, a sada nisam mogla ni 3 i ležala bih na tepihu. Ali trenerica Nika je znala točno što trebam i samo sam je slušala. I ušla sam ovo ljeto na Aura kampu u kondiciju koju sam trebala i sada ponovo imam svoje tijelo kakvo mi treba za velike rezultate."

Priznaje, bilo je puno trenutaka u povratku kada je pomislila "možda je ovo bila kriva odluka":

"Puno sam plakala, bilo mi je jako teško jer nisam znala zašto mi je toliko teško na treninzima. Ali, ja imam takav karakter da nikad ne odustajem. Kad si postavim cilj, ne vidim nikakvu pregradu. Mama mi je uvijek govorila da imam težak karakter jer idem uvijek do kraja. Bila u pravu ili ne."

Trenersku karijeru sada je stavila po strani, ali kaže da ju je to iskustvo rada s drugim ritmičarkama promijenilo kao sportašicu:

"Prije svega naučila sam dobro FIG pravilnik, znam kriterije, što koliko vrijedi i sada puno više razumijem što trenerica želi od mene. I ako ne napravim trening koji je postavljen pred mene taj dana, bolje da nisam ni došla na njega."

Hrvatski gimnastički savez ovih dana poslao je Svjetskoj gimnastičkoj federaciji zahtjev za Anninu FIG licencu kako bi se pod hrvatskom zastavom mogla natjecati na svim FIG natjecanjima, pa i sljedećeg tjedna na Aura Cupu u Zagrebu (8.-11. 10.).

"Čekamo još. Sve ovisi od Ukrajinskog saveza, oni trebaju poslati tamo svoje odobrenje. Nadam se i iskreno vjerujem da će oni poslati to pismo, jer ritmička gimnastika je u mom srcu i ništa mi drugo trenutno ne treba. Samo da mogu raditi ono što najbolje znam i pokušati dohvatiti svoje snove."

Koliko joj znači mogućnost da jednog dana na velikom međunarodnom natjecanju izađe na tepih pod hrvatskom zastavom?

"Puno. Hrvatska mi je dala novi dom, zato ću imati ogromnu odgovornost predstavljati je na velikim natjecanjima, ali to je i veliki ponos. Kad izađeš na tepih na velikom natjecanju ti predstavljaš prvo svoju državu, a onda poslije trenera, sebe i klub. Napravila bih sve što je u mojoj moći da dobijem maksimalne ocjene i da se na postolju digne hrvatska zastava. Sigurno da će biti i jako emotivno za mene kad budem prvi put nastupila za Hrvatsku. To je normalno. Sigurno će mnogi svašta komentirati, ali sve sam to već prošla i sada mi je svejedno tko što kaže. Znam zašto sam tu i znam kako moram zahvaliti ovoj zemlji na novoj prilici."

Postoji mogućnost da upravo na Aura Cupu prvi put nastupi kao hrvatska reprezentativka, ako licenca stigne na vrijeme. Kakav bi bio osjećaj da se taj trenutak dogodi upravo na turniru njenog kluba, pred domaćom publikom u Zagrebu?

"Nadam se da će se to dogoditi, ali i ako ne dođe licenca do tada, nastupit ću izvan konkurencije."

U hrvatskoj gimnastici već se povlači paralela između Anne i Illije Kovtuna, ukrajinskog gimnastičara koji je dobio hrvatsko državljanstvo i danas nastupa za Hrvatsku.

"Bila sam ovo ljeto u Areni i gledala njegove sjajne nastupe i osvajanje medalje na EP-u. Nažalost ne poznajem ga još, voljela bih ga upoznati. Čast je što me uspoređuju s njim, jer on mi je veliki primjer i motivacija. Promatrala sam kako se priprema za nastup, kako je miran, fokusiran, samo ide naprijed. Možda smo u tome slični. I ja idem do kraja makar me nešto boli, ne odustajem nikad. Možda je to ukrajinski karakter."

Ako sve bude išlo prema planu, koji je Annin sportski cilj s Hrvatskom?

"Ne želim bezveze samo povratak. Želim krenuti korak po korak prema svojim ciljevima, Europsko, Svjetsko prvenstvo, a onda lov na Olimpijske igre. I ne samo otići tamo, nego pokušati osvojiti medalju. Imam najbolju trenericu, veliki je stručnjak i doista živi ritmičku gimnastiku. Daje sve za nas, 12 sati je u dvorani, djeci cijeli dan neumorno objašnjava i ja joj želim vratiti to što ona daje nama."

Aura Cup ove godine okuplja više od 500 ritmičarki iz 27 zemalja. Anna je nastupila prošle godine i osjetila svu auru Aura Cupa.

"Svi vole doći u Zagreb jer je to jako dobro organizirano natjecanje, atmosfera je lijepa, imamo ozbiljno neku svoju auru koja sve oduševi i prigrli. Ne čudi me što ove godine dolazi toliki veliki broj svjetskih zvijezda. Jednostavno, lijepo se osjećaju tu. A ja sam dodatno motivirana da se natječem s najboljima."

Kada danas pogleda svoj put - Ukrajina, rat, dolazak u Hrvatsku, završetak karijere, trenerski posao, povratak natjecanjima i sada hrvatsko državljanstvo - ima li osjećaj da njezina prava sportska priča zapravo tek počinje?

"Da. Imam osjećaj kao da tek krećem s onim pravim. Imam samo 19 godina i mislim da je vrijeme preda mnom, jer i ritmička gimnastika se promijenila, cure na velikoj sceni traju sve duže, neke i do 30. Zauvijek ću biti zahvalna ukrajinskim trenerima za sve što su me naučili i prenijeli mi ljubav prema ovom sportu. Zbog njih sam postala to što sam danas. A Hrvatska... Za mene ova putovnica koju držim u rukama i hrvatsko državljanstvo nisu samo dokumenti, Hrvatska je sada moja obitelj. Doista osjećam da mi je to druga domovina. Nedostaje mi Ukrajina, baka i djed su još uvijek u Kijevu, ali i oni će morati otići. Neizdrživo je. Uopće ne spavaju, svaki dan su bombardiranja. Nadam se da će to sve završiti što prije. Previše ljudi je poginulo, predaleko je sve to otišlo i predugo traje. Nema više života u Ukrajini. Zato sam još više zahvalna što mi je Hrvatska dala siguran i miran dom", poručila je Anna Pikaliuk.

Annu i sve druge zvijezde u KC Dražen Petrović (Cibona) moći ćete pratiti u četvrtak (11:00) i petak (8:30) u kvalifikacijama, a onda i u subotu u velikom finalu (od 17:30) kada će biti okrunjene kraljica i princeza 10. Aura Cupa. Ulaz je besplatan.