Avantura započinje u New Yorku

Na mladima svijet ostaje je jedna od onih poslovica kojom vam je sigurno kroz djetinjstvo i mladost netko od starijih često 'solio' ili još 'soli' pamet. Ali upravo u ovoj ligi koja je toliko dinamična i fizički zahtjevna i u kojoj je dodavač najčešće alfa i omega jedne momčadi valja svako toliko promotriti nadolazeće zvijezde.

U posljednjih nekoliko godina neki mladi dodavači su se posebice istakli u svojim klubovima i tako iskazali kandidaturu za buduće vođe kako velikih tako i nadolazećih franšiza. Da bismo dobili sliku o tome tko je dostojan nalaziti se na tom svojevrsnom radaru valja nam se vratiti malo više od tri godine unatrag. Od tad pa do danas draftirani su neki potencijalno veliki dodavači koji su se svojim igrama bilo u regularnoj sezoni bilo u doigravanju istakli i pokazali kako mogu kormilariti kolektivima sastavljenim od vrhunskih igrača.

2009. – Avantura počinje

Početak naše priče je tamo gdje u Americi većina toga započinje, u New Yorku. Na draftu 2009. godine osim sirotog Curtisa Paintera koji danas muku muči sa napadom neprepoznatljivih Coltsa, bilo je nekoliko zanimljivih izbora.

Na prvom mjestu tu je Matthew Stafford kojeg su kao prvi izbor izabrali Detroit Lionsi koji su sezonu ranije postali jedina momčad u povijesti bez pobjede u regularnoj sezoni od 16 utakmica. Zatim Mark Sanchez kao šesti izbor New York Jetsa i Josh Freeman kao 17. izbor Tampa Bay Buccaneersa. Samo ta tri dodavača do danas su se ustalila na mjestima startera u svojim momčadima.

Stakleni "kralj lavova"

Stafford je uvelike dokazao kako može voditi momčad u kojoj igra famozni Calvin Johnson zvan "Megatron". Talent koji ovaj mladi dodavač posjeduje izuzetno je rijedak, ali se u isto vrijeme vrlo često se naglašava njegova sklonost ozljedama. Prve dvije sezone 'pod centrom' Stafford je proveo više na listi ozlijeđenih igrača nego na terenu što je bilo posebice naglašeno 2010. kada je odigrao samo tri utakmice.

Tek ove godine njegove mogućnosti dolaze do izražaja i Lionsi, pojačani odličnim rješenjima u obrani, počinju izgledati kao ekipa za visoke domete. Stafford je tom uspjehu doprinjeo s postotkom uspješnih dodavanja 61.3 što je povećanje od čak osam posto s obzirom na njegovu prvu godinu te ima drastično manje presječenih pokušaja (samo četiri u čitavoj prvoj polovici sezone).

Ima li pilota u avionu?

U isto vrijeme Mark Sanchez je u zeleni dio New Yorka došao zajedno s novim glavnim trenerom Rexom Ryanom. Ryanov forte nije napad već obrana koja je kroz njegov rad u Baltimoreu te rad njegova oca i brata postala svojevrstan obiteljski brand. Od samog početka mnoge stvari bile su protiv Sancheza, od toga da su sumnjali u njegovu mogućnost izbačaja, odluke u ključnim trenucima, male dlanove i rad nogu.

Upravo kako su u Velikoj Jabuci Joea Namatha nazvali Broadway Joe mladi novak je dobio pogrdan nadimak Broadway Schmoe ('narodni' izraz za jadnička ili možda bedaka kako bi se tako nešto reklo "kod nas"). Ali to Sancheza očito nije pokolebalo. Jer iako nije otišao do kraja u obje sezone koje je do sada odigrao njegova momčad je nastupala u doigravanju i oba puta došla na korak od nastupa u Super Bowlu.

I upravo u ta dva nastupa u doigravanju Jetse je vodio 'mali' Sanchez i učinio ono što nikome do tada nije uspjelo u prve dvije sezone. Sakupiti četiri pobjede u play-offu. Ako se nastavi razvijati nemojte se začuditi tome što će broj TD dodavanja biti sve veći i veći, a onaj presječenih drastično manji.

Za kormilom gusarskog broda

I na posljednjem, ali ne najmanje bitnom mjestu ovog svojevrsnog sažetka dodavačkih nada iz 2009. godine nalazi se Josh Freeman. Tampa Bay je nakon osvajanja naslova s karizmatičnim trenerom Johnom Grudenom na čelu strelovito pala i počela bolan proces oporavka. Ponovna izgradnja momčadi tekla je i zapravo još uvijek teče vrlo strukturirano i sporo. Freeman pak iz godine u godinu pokazuje napredak koji na početku mnogi nisu očekivali.

Pogotovo zato jer se Tampa nalazi u diviziji sa Saintsima i Falconsima čiji je igrački kadar u zadnjem desetljeću i širi i kvalitetniji. Ove godine je upravo ta momčad vođena Freemanom trebala ostvariti iskorak prema ozbiljnijem nastupu u doigravanju, ali čini se kako ćemo na njihov potpuni procvat pričekati još koje ljeto.

Koliko god taj tren bio blizu ili daleko Freeman će zasigurno biti centar te renesanse, posebno ako uspije kontrolirati obrane i sklonost prema presječenim dodavanjima koju je ove godine iskazao sa čak deset takvih pokušaja u prvih osam tjedana sezone.