Kada su porazi vrjedniji od pobjeda

"Fight on my men" Sir Andrew said, "A little I'm hurt but? not yet slain. I'll just lie down and bleed a while, then I'll rise and fight again."

Buffalo Billsi iz kasnih 80-ih i ranih 90-ih jedna su od najspecifičnijih momčadi u povijesti NFL-a. Nisu slučajno upravo oni postali autori najvećeg preokreta u povijesti NFL doigravanja kada su 3. siječnja 1993. šokirali Houston Oilerse.

Bila je to utakmica koja je dobila naziv "The Comeback", ali to nije utakmica kojom započinje njihova priča.

Bill Polian danas je potpredsjednik Indianapolis Coltsa, jedne od najuspješnijih NFL organizacija u proteklom desetljeću. 1985. je stigao u Buffalo Billse u ulozi generalnog menadžera i tu se zadržao do 1993.

Na odlasku je rekao sljedeće: "Ovo je veoma posebna skupina mladića. Cijenite ih jer takve više nećete vidjeti."

Danas 85-godišnji Marv Levy preuzeo je Buffalo Billse 1986. kao njihov novi trener. Zadržao se do 1997. i svoju momčad četiri puta vodio do nastupa u Super Bowlu.

Organizacija Buffalo Billsa ima 52 godine, a ni dan danas nema ni jedan osvojen Super Bowl. Već 11 godina nisu zaigrali u doigravanju.

Marv Levy je još kao 14-godišnjak preko radija slušao inspirirajući govor Winstona Churchilla demoraliziranom engleskom narodu. Levy je u vojnoj povijesti uvijek pronalazio inspiraciju za rat na sportskom borilištu, a Churchilla je nazvao najutjecajnijom osobom 20. stoljeća.

Buffalo je siromašan i hladan gradić sa sjevera SAD-a, a njegovi Billsi mu tijekom 70-ih i 80-ih godina nisu davali previše razloga za slavlje. Uoči dolaska Poliana i Levyja, Billsi su dvije godine za redom proveli na dnu lige s omjerom 2-14. I sami demoralizirani, ispostavilo se da je Levy savršen čovjek i za taj grad i za tu momčad.

Iako je napredak bio jasan, njihovim dolaskom nije odmah sve profunkcioniralo. Talentirana ekipa ubrzo je zaradila neslavan nadimak Bickering Bills zbog svojih konstantnih svađa na terenu. Polian je odmah 1986. u momčad doveo dodavača Jima Kellyja.

Talentirani dodavač izabran je na draftu još 1983., ali se odbio pridružiti Billsima zbog lošeg stanja organizacije. Polian i Levy odlučili su graditi momčad upravo oko Kellyja i 1990. sve je sjelo na svoje mjesto.

Kelly je bio okružen odličnim probijačem Thurmanom Thomasom, talentiranim hvatačima Jamesom Loftonom i Andreom Reedom te fantastičnim obrambenim igračima Bruceom Smithom i Darrylom Talleyjem. Regularnu sezonu završili su omjerom 13-3 i izborili Super Bowl XLV protiv NY Giantsa.

Giantsi pod vodstvom velikog Billa Parcellsa kontrolirali su dvoboj dugačkim napadima i Kellyja držali na klupi većinu utakmice. Poveli su 20:19 pred sam kraja susreta, ali Kelly i napad Billsa uspjeli su loptu približiti dovoljno blizu da kicker Scott Norwood dobije priliku pobijediti utakmicu.

Norwoodov udarac dugačak 47 yardi, osam sekundi prije kraja, nije prošao kroz vratnice i Billsi su poraženi.

Bio je to veliki šok za Levyja, Kellyja i društvo. Kada su došli u svlačionicu, trener je sjeo pokraj uništenog Norwooda iako nije znao što reći. Uskočio je Darryl Talley i rekao mu da poraz ne smije svaliti na sebe jer su griješili svi - uključujući i njega.

Tijekom te i prethodnih sezona, trener Levy često je igračima prepričavao anegdote s ratišta i na igru je nerijetko primjenjivao vojnu strategiju. Nakon ovog poraza okupio je momčad i citirao im riječi pjesme posvećene jednom škotskom ratniku:

"Fight on my men" Sir Andrew said, "A little I'm hurt but not yet slain. I'll just lie down and bleed a while, then I'll rise and fight again."

"Drago mi je što niste u mojoj momčadi"

Levy je sljedeći dan oblijepio prostorije Billsa s tim citatom, a kasnije su ga mnogi igrači zamolili da i njima udijeli primjerak. Levyjeva lekcija o neodustajanju nije bila uzaludna. Igrači su iz nje očito nešto izvukli jer su Billsi u svakoj od iduće tri godine zaigrali u Super Bowlu.

Sljedeće sezone Buffalo je ponovno regularni dio završio s omjerom 13-3 i s no huddle napadom koji je predvodio ligu. Zaigrali su u Super Bowlu XXVI gdje su poraženi 37:24 od Washington Redskinsa.

Razumljivo, bio je to novi težak udarac za navijače Billsa. Za vrijeme gostovanja na jednoj radio emisiji, jedan navijač je zamolio Levyja da se više ne vraćaju u Super Bowl jer je te poraze jednostavno preteško podnijeti. Levy mu je odgovorio da razumije njegov očaj, ali da mu je drago što nije u njegovoj momčadi.

"Što više odmičemo od tih utakmica, to ljudi više cijene ono što smo uspjeli postići", reći će Jim Kelly puno godina kasnije.

Ni ovaj poraz nije obeshrabrio Kellyja i ostatak društva. Sezonu poslije završili su s omjerom 11-5 i ponovno se plasirali u doigravanje. U posljednjoj utakmici regularnog dijela QB Kelly se ozlijedio pa ih je na početku doigravanja morala voditi njegova zamjena Frank Reich.

Navijači odlazili pa se vraćali

U prvom krugu doigravanja Billsi su ugostili Houston Oilerse koji su ih pobijedili tjedan ranije. Oilersi su odigrali fantastično prvo poluvrijeme i na odmor otišli s prednošću 28:3. Izgledalo je da Billsi nemaju šanse. Predvodio ih je neiskusni dodavač Reich, a zatim se ozlijedio i probijač Thurman Thomas.

Bez svog hall of fame dvojca, trener Levy nije bio u idealnoj situaciji. Uz to, Billsi su odmah na početku drugog dijela primili još jedno polaganje i vodstvo Oilersa se popelo na 35:3.

Reich je bio rezervni dodavač i za vrijeme svoje sveučilišne karijere. Jednom prilikom je zamijenio ozlijeđenog startera i predvodio svoju momčad do preokreta 42:40 nakon što su gubili 31:0 na poluvremenu. Levy ga je pokušao ohrabriti rekavši mu kako će sada predvoditi i najveći preokret u povijesti NFL-a.

To se ispostavilo točnim. Navijači Billsa su prilikom vodstva Houstona od 35:3 u trećoj četvrtini napuštali stadion. Dok su na radiju slušali prijenos utakmice koju su Billsi uzimali pod svoju kontrolu, okretali su automobile i vraćali se natrag. Reich je završio s četiri TD-a, a hvatač Reed s tri. Billsi su izborili produžetak i slavili 41:38, upotpunivši najveći preokret u povijesti NFL doigravanja.

Većina ljudi u Buffalu i njegovoj okolici nije vidjela tu utakmicu uživo jer stadion uoči dvoboja nije na vrijeme bio rasprodan pa je utakmica "zamračena" za lokalne TV postaje.

Nakon ovog povijesnog preokreta, Billsi su nastavili svoj put prema Super Bowlu do kojeg su stigli treću godinu za redom. Ovog puta su "ružno" poraženi od Dallas Cowboysa rezultatom 52:17. Imali su devet izgubljenih lopti u toj utakmici.

Iduću sezonu Billsi su završili omjerom 12-4 i četvrti put za redom izborili nastup na najvećoj sportskoj pozornici u SAD-u. Jedina su momčad u povijesti lige koja je četiri puta za redom zaigrala u Super Bowlu. Čekao ih je "revanš" s Dallas Cowboysima. Poraženi su. 30:13.

"U bližoj budućnosti smatrat će nas gubitnicima. Ali jednog dana, kada ja više ne budem igrao, govorit će: 'Wow, četiri godine za redom su bili prvaci AFC konferencije. Mora da su bili dobri'", izjavio je centar Billsa, Kent Hull.

"Trebamo prijeći još samo jednu rijeku"

Na putu do prvog Super Bowl nastupa Levy je momčadi ispričao priču o jednom zapovjedniku marinaca. Nakon dana napornih vježbi, vojnici su bili umorni. Zapovjednik im je rekao da te večeri kreću u napad. Marinci su bili šokirani. Zapovjednik im je rekao:

"When it's too tough for them. It's just right for us!"

Ta rečenica postala je njihov moto. Uoči tog nesretnog Super Bowla 1991. kojem su stigli najbliže, Levy je momčadi stalno govorio "trebamo prijeći još samo jednu rijeku", mantru koju su ponavljali britanski vojnici u Drugom svjetskom ratu.

Tu rijeku Billsi nikada nisu prešli, ali svatko od njih će vam reći koliko su naučili o sebi i o drugima za vrijeme tih poraza. Zašto pisati o gubitnicima u ligi punoj pobjednika?

Billsi nipošto nisu gubitnici. Bili su najkonstantnija momčad s početka 90-ih. Možda su gubili u najvažnijim trenucima, ali su zato i ustajali kada je bilo najteže. Porazi o karakteru govore puno više nego pobjede.

Iz poraza možete izvući puno više nego iz trijumfa. Iako je njihov (ne)uspjeh zabilježen na sportskom planu, iz njihove izdržljivosti, borbenosti, čvrstoće pa, ako hoćete, i tvrdoglavosti, možemo naučiti puno i za svakodnevni život. Mudri ljudi će često ponoviti kako nije bitno kakav si u pobjedi, već kakav si u porazu.

Buffalo Billsi proživljavaju novo hladno desetljeće. Desetljeće bez pobjeda i bez doigravanja. Griju ih uspomene na mudrog Levyja, odlučnog Kellyja i borbenog Talleyja koji ni jednom nije propustio utakmicu za 12 godina provedenih u dresu Billsa.

Grad Buffalo doigravanje nije vidio još od 8. siječnja 2000. i poraza 22:16 u gostima kod Titansa u slavnom/zloglasnom Music City Miracleu. Ali, to je priča za neki novi dan...