Ususret Super Bowlu: Najveći ikad želi učvrstiti svoj tron

Možda je i reći da Tom Brady želi učvrstiti svoj tron najvećeg ikad i preblago. Prije bismo mogli reći da je Tom preokretom protiv Falconsa u Super Bowlu LI sad već davne 2017. razgrnuo svoje konkurente koji su pretendirali na tron najvećeg football igrača ikad. Dvije godine kasnije protiv Ramsa je zabetonirao svoje mjesto, a pobjedom nad Chiefsima bi oko tog svog zacementiranog mjesta digao dva metra bodljikave žice, okopao srednjovjekovni jarak prepun krokodila i to sve okružio s dva hektara minskog polja.

Jer teško je zapravo prikazati što bi značila sedma pobjeda Toma Bradyja u najvećoj NFL utakmici. Već je Brady rekorder po broju osvojenih Super Bowlova kao igrač sa šest prstenova, a sedmim bi samo povećao prednost nad Charlesom Haleyjem, već bi sa sedam naslova prestigao i rekordere među franšizama: "njegovi" Patriotsi imaju šest (svih šest njegovih), a šest imaju i Pittsburgh Steelersi.

Imati više naslova od iti jedne ekipe u povijesti, zvuči nestvarno. A još nestvarnije zvuči da bi to učinio s 43 napunjene godine života, 21 godinu nakon što je biran u ligu i 19 godina nakon svog prvog naslova. Zamislite to, djeca začeta oko tog Super Bowla XXXVI sad već idu na fakultet ili su maturanti, a čovjek koji predvodi svoju ekipu u finalu je isti. Brady će nastupiti i u svom desetom finalu, prvi sljedeći na listi quarterbackova je John Elway s dvostruko manje, pet.

A možda još zanimljivija je i trenutna priča. Naime, prije malo manje od godinu dana je svijet, a pogotovo svijet sporta stao, a onda se u moru vijesti o pozitivnim nalazima, oboljelima, otkazivanjima, protokolima i sastancima pojavila jedna vijest koja nas je na trenutak izvukla iz svega toga: Tom Brady nakon 19 godina napušta Patriotse!

Tjedan-dva tražila se nova stanica, a on je odabrao Tampa Bay. Sunčana Florida gdje je lijepo ostariti, a i dalje je na istočnoj obali gdje lako može do obitelji u New York i kadar krcat talentom. Sunce je nudila i Kalifornija s Chargersima, ali je prevladala lokacija. No, to je značilo odlazak u drugu konferenciju, prvi nastup u NFC-u gdje je gotovo svake godine kaos i stvari se rješavaju na jednu loptu.

Dugo se razglabalo o tome je li Tom "pao preko litice", slijedi li dramatičan pad, tko je pobijedio u velikoj Belichick - Brady rastavi' Pobjedom u Super Bowlu Tom može svom starom treneru pokazati da možda ipak nije sistem i kultura Patriotsa zaslužna za sve to silno prstenje, možda je bilo i do njega, možda Bill bez Toma ne može, a Tom bez Billa može. Uostalom, priuštio si je Belichick Cama Newtona kojeg je ubacio u svoj sistem pa nije stigao ni do doigravanja.

Svijet sporta i narativi ništa ne vole više od heroja i velikana, a velikana u američkom sportu poznajemo dvije vrste. Prvi su oni Jordani, Bryanti, Duncani, ili ako hoćete Messiji koji su cijelu karijeru u jednoj ekipi, jednom sustavu te ih njihovi navijači obožavaju i uzdižu na pijedestal božanstva, ali ipak uvijek u generalnoj percepciji ostaje ono sjeme sumnje, onaj "što ako?" Što ako bi izašli iz tih kontroliranih uvjeta i idealnog konteksta, bi li i dalje bili toliko veliki i uspješni.

Druga su vrsta likovi kao Cristiano Ronaldo ili LeBron James, ljudi koji se ne libe spakirati kofere i osloboditi se okova jedne ekipe i njene ostavštine, već pobjeđuju svugdje i grade svoju veličinu. Oni dokazuju da su rođeni pobjednici, gdje god se pojave pobjeđuju i dodaju vrijednost, ali nije tajna da traže najbolji kontekst i okruženje gdje će biti lakše, a "bježe" kad krene po zlu.

Brady ima jedinstvenu priliku objediniti te dvije vrste veličine. Kroz 20 godina i sa šest naslova postao je heroj jednog mjesta, a omražen od ostatka. Sad kad je otišao u jednu Tampu, franšizu koja je osvojila naslov tek 2002., a od 2007. nije vidjela doigravanja i ima povijesnu priliku povesti takvu, povijesno malu franšizu natrag na vrh.

Narativ se piše sam, povijest je na dohvat ruke. No, narativi ne bacaju loptu, ne zovu akcije i ne stavljaju poene. Narativi su ono čime ukrašavamo i maksimalno pojednostavljujemo ono što se događa na terenu, činimo jednostavan koncept pobjede i poraza nečim seksi i prodajemo dobru priču.

Priča je da se sve vrti oko Bradyja, i to nije istina, koliko god on zaslužio da govorimo samo o njemu. Stvarnost jest ta da Brady ne čini svaku stvar na terenu sam, rosteri ipak imaju 53 čovjeka uz ogromno stručno i trenersko ljudstvo. A istina je da je roster Tampa Baya prekrcan izvanserijskim talentom. Od Pro Bowl igrača koji su čekali u ekipi tu su Lavonte David, Suh i Mike Evans, to su 2020. postali još i Chris Godwin i Shaq Barrett.

Dodajte na to da je stigao Brady, Antonio Brown, Rob Gronkowski uz nekolicinu igrača koji su pružili sjajne sezone, to je zaista impozantna razina talenta. Vidi se to i na golim brojkama, ukupno je obrana Bucsa osma u ligi po dopuštenim poenima, a šesta po yardima, dok je napad u tim kategorijama također elitan, treći i sedmi. Zasluga je to Brucea Ariansa, čovjeka koji je u ligi poznat kao veliki napadački um i koji je kao ofenzivni koordinator i trener hvatača uzeo dva naslova sa Steelersima.

Njegova je filozofija dijametralno suprotna od one u kojoj je Brady proveo 20 godina i može se sažeti u legendarnu "No risk it, no biscuit", koja govori o velikoj slobodi igrača i poduzimanju rizika za veliku nagradu u ključnim trenucima. Trebalo je malo dok klikne s Bradyjem i novim napadom, ali ipak se stiglo do 11-5 omjera, a Arians je razliku u svom i Belichickovom sustavu prokomentirao ovako: "Dajem Tomu da malo bude trener, što do sad nije imao prilike. Nekad samo sjedim i gledam ga kako upravlja utakmicom."

Vidi se to i na Bradyjevim brojkama koje su užasno narasle zbog boljeg napadačkog oružja koje ima i više slobode. U trećem napadu lige po poenima Brady je pogodio 401 dodavanje, najviše od 2015., a postigao je i 40 polaganja, što je najviše od 2007. i nedostižnih 50. QB Rating mu nije elitan, ali je na 72.6, što je najviše od 2016. godine i visokih 79.4.

Usprkos njegovom rastu i većoj slobodi, vide se godine i nikad veća potreba za ekipom da mu pomogne. Brady više nije čovjek koji će solidne ekipe pretvarati u vrhunske, on je čovjek koji će u dobroj i vrlo dobroj ekipi obaviti što je potrebno da se preskoči ona zadnja prepreka. Bradyja bi u ovom trenutku mogli opisati kao "kariku koja nedostaje".

Vidjelo se to i u NFC finalu, još jednoj utakmici koja je trebala odrediti Bradyjevu ostavštinu jer je u direktnom sukobu s Aaronom Rodgersom slavio i pokorio novu konferenciju nakon godina vladavine u AFC. Narativ je takav, ali tu utakmicu nije dobio Brady, već Ariansova hrabrost, pokoja sudačka odluka i elitna obrana. Ništa manje od elitne obrane neće biti dovoljno za zaustaviti zahuktali stroj Chiefa vođen Andyjem Reidom i pogonjen Patrickom Mahomesom, o kojima ćemo sutra.

Brady je drugo poluvrijeme protiv Packersa odigrao dosta loše, s tri bačena i presječena dodavanja je bacio svoju momčad u kaljužu iz koje ju je izvadila samo obrana i mlak, dosadan i kukavički pristup protivničkog trenera Lafleura. No, u jednom se trenutku pokazala sva Tomova genijalnost i Ariansov pristup.

13 sekundi do kraja poluvremena bilo je 14:10 za Bucse koji su imali četvrti za četiri. Neki bi puntali i potrošili vrijeme, no Arians je otvorio šlic i pokazao muda. Pozvao je akciju, Brady je bacio šest yardi za Fournettea. Novi prvi down, osam sekundi do kraja na 39 yardi do end zone. Pa svatko normalan ide na FG i s tri poena na poluvrijeme?

Ne, Arains je ona ista muda odlučio potpuno izvaditi, njima dvaput mahnuti i lupiti o stol. Pozvao je akciju, Brady nije pogriješio. 39 yardi dodavanja za novo polaganje i 21:10 na poluvremenu, usred Lambeau Fielda i nokdaun za Packerse koji se od toga nisu oporavili.

Takav magičan trenutak bit će potreban i u Super Bowlu, nemojte se zavaravati da se povijest sama piše. Povijest treba izazvati, u pravom trenutku pokazati muda i riskirati. Brady ima sreću koju je zaslužio, da ovaj put igra s čipovima kuće. Porazom ne gubi mnogo, pobjedom postaje možda i veći od samog sporta, u utakmici koja je više od samog sporta. I to protiv najboljeg quarterbacka trenutno i čovjeka koji puca na mjesto njegovog nasljednika na tronu lige.

A zaboravili smo i kazati, Bucsi će biti prva momčad u povijesti NFL-a koja će imati priliku igrati Super Bowl na svom terenu, na Raymond Jones stadionu. Poznati top će pucati pri predstavljanju igrača, ako Bucsi dobiju, ne smije, jer mora zadržati neutralnost. Bucsi igraju doma, gusarski brod čeka, The Weeknd pjeva na poluvremenu. To smijete prespavati ili iskoristiti za odlazak na WC i po novo piće, ali ovakvu priču oko Super Bowla ne smijete propustiti.