Federera inspirira Rosset, Murraya britanska publika. Tko će do zlata?

Akteri isti. Mjesto radnje isto. Podloga ista. A opet, sve je nekako drukčije. Roger Federer i Andy Murray prije mjesec dana borili su se na Središnjem terenu All England Cluba za naslov pobjednika Wimbledona kao Grand Slama, a ove nedjelje stoje jedan drugom na putu do zlatnog olimpijskog odličja.

Prije mjesec dana Federer je slavio u četiri seta, nakon što je prva dva seta izgledalo kako bi Murray napokon mogao osvojiti svoj prvi Grand Slam. No, Švicarac je uspio na vrijeme podići svoju igru i destabilizirati Britanca, koji je sve više počeo padati.

U međusobnom omjeru rezultat je poravnat (8-8), no Federer je kao pobjednik izašao iz šest od osam posljednjih susreta. Još važnije za Federera, slavio je u sva tri susreta na tri dobivena seta. Da se igra na dva dobivena, Murrayeve šanse bi bile veće jer mu je kroz karijeru bio problem zadržati visoki ritam igre i koncentraciju kroz tri, četiri ili pet setova, dok su Federer, Đoković i(li) Nadal to bili u stanju.

Ponajviše zbog te činjenice Federer će i u ovom susretu biti favorit, ali samo za nijansu. Švicarac je tijekom ovog turnira uglavnom bio dominantan, ali je protiv Falle U prvom kolu pokazao slabosti, a protiv Del Potra u polufinalu se jako puno psihički istrošio. To i nije čudno s obzirom na to da Federer nikada nije do kraja "ukrotio" Olimpijske igre. 2000. godine u Sydneyju izgubio je meč za broncu, 2004. ispao je u drugom kolu, a 2008. u četvrtfinalu.

Tako žarko je htio olimpijsku medalju u singlu pa se iz meča u meč sve više trošio. Više psihički nego fizički. Priznao je i da ga je posebno inspirirala zlatna medalja koju je osvojio njegov sunarodnjak Marc Rosset 1992. godine u Barceloni.

Federer se nikada prije nije našao u finalu olimpijskog turnira (u singlu) i to je jedna od rijetkih situacija koje u svojoj bogatoj karijeri nije iskusio. Koliko je bio nervozan (a to je i sam priznao) vidjelo se i kada je na servisu za meč protiv Del Potra kod 10:9 u trećem setu izgubio servis bez osvojenog poena! Eto, čak se i jednom Federeru može dogoditi da bude nervozan i da mu ruka zadrhti...

Upravo bi to mogla biti Murrayeva najveća šansa i on je toga svjestan. "U većem broju naših mečeva on je imao više iskustva od mene u pojedinim situacijama, no sada to nije slučaj", kaže Murray, koji je pobjedom nad Đokovićem u polufinalu postao prvi muški britanski osvajač olimpijske teniske medalje u singlu još od Charlesa Dixona 1912. godine!

I Murray se prilično potrošio u svojim mečevima, pogotovo protiv Đokovića u meču koji je odigrao fantastično, no on će imati bučnu podršku domaće publike i trebalo bi mu biti barem malo lakše nego Federeru. Murray zaista igra bolje nego nikad na travi i nema sumnje kako bi zlatna olimpijska medalja barem malo isprala gorak okus koji je ostao poslije onog poraza prije mjesec dana.

Federer je u petak na terenu proveo četiri i pol sata, no to neće igrati neku posebnu ulogu. Švicarac je odlično fizički pripremljen, a ionako je imao i dan odmora. Murray je paralelno sa singlom igrao parove te mješovite parove (u kojima će također igrati finale!), no ni to ipak ne bi trebalo utjecati na njegovu svježinu.

Uostalom, u ovakvim susretima sportaši iz sebe izvlače ono najbolje, onu dodatnu snagu i nema sumnje kako će obojica dati sve od sebe. I to nije floskula.

Sve je, dakle, spremno za veliki okršaj dvojice tenisača u sjajnoj formi koji će se nadmetati za prestižno zlatno olimpijsko odličje. Hoće li to biti "švicarska perjanica" ili "ponos Britanije", ostaje nam vidjeti...