Filip i Snježana vratili se u domovinu

U Zagreb su sletjeli naši sportaši, nakon kojih 11 sati leta iz kineskog Pekinga sigurni i zdravi dotaknuli su konačno opet hrvatsko tlo. Nakon osvajanja medalja imali su vremena za sređivanje dojmova, no svi ti ljudi koji su ih radosno dočekali digli su opet emocije na maksimum: "Iscrpljeni smo letom, možda ne izgledamo sretni, ali jesmo, jako", rekao je Filip Ude.

"Moram se zahvaliti fantastičnoj ekipi naših olimpijaca u Pekingu, koji su me trpjeli tri i pol tjedna, velika mi je čast što sam upoznao tako velike sportaše i imao se priliku družiti sa njima. Dakako, najveće hvala ide mojoj obitelji, trenerima, gradu, županiji, sponzorima, svima koji su dio sebe stavili u ovu medalju", nastavio je naš srebrni gimnastičar.

Kako je kazao još nije u potpunosti svjestan što je napravio, no jasno je koliko njegovo odličje znači drugim ljudima: "Živio sam za tih pet minuta, za svoju vježbu i za čekanje rezultata. Sanjao sam svoju vježbu, potom je izveo točno kao u snovima, bila je to vježba mog života. Za nju sam se pripremao dvije pune godine", završio je Filip Ude i dodao kako je u čarapi tijekom natjecanja imao srebrni križ, poklon sestre, koji mu je donio dodatno samopouzdanje.

Filipa po povratku u Čakovec očekuje prvo zasluženi odmor, zatim i operacije desnog ramena, potom i onaj najteži dio, oporavak od ozljede, no već se unaprijed raduje sutrašnjem dočeku na glavnom čakovečkom trgu. Besposličarenja sigurno neće biti, jer odmah po oporavku Ude će se početi pripremati za dva velika natjecanja iduće godine, Mediteranske igre i Europsko prvenstvo.

Snježana Pejčić je bila prepustila riječ mlađem kolegi, a kad je stigao red na nju, kazala je: "Idem u Rijeku spavati. Nakon što me sugrađani sutra dočekaju mislim d ami je najveća želja dobro se odmoriti."

Na putu u Peking nije ni sanjala kako će se vratiti s medaljom: "Nisam željela razmišljati o odličju, jedino sam htjela odraditi svoje, biti najbolja što mogu. Imala sam jaku tremu i praktički bila cijelo vrijeme u šoku."

Mario Vukoja, jedan od dva trenera Filipa Udea, priznao je koliko mu je teško bilo pratiti finalnu vježbu, a ne biti odmah pored borilišta: "Nismo uspjeli dobiti drugu propusnicu za dvoranu, tako da sam taj povijesni nastup gledao iz press lože. Mislim da je finalna ocjena bila poštena, i apsolutno zaslužena."

Ispričao je i o radu s Udeom: "On je na treningu pravi blizanac, crno-bijeli, no uvijek prevlada pozitivna nota. Kad treba malo ga pritisnemo. Njegova će medalja svakako privući djecu u gimnastiku, a mi već imamo talentiranih klinaca s kojima radimo, a ovaj nam je rezultat pokazao kako smo na pravom putu."