Grci na svom parketu favoriti

Skupina A: Grci favoriti:

Grčka je po imenima i kvaliteti glavni favorit za plasman na Olimpijske igre. Dodatni plus im je i domaći teren i njihov neodlazak u Peking mogao bi se smatrati pravom senzacijom. U skupini A neće imati problema i proći će u drugi krug. Izbornik Giannakis iako neće moći računati na Kakiouzisa, Dikoudisa, Papadopoulosa i Chatzivrettasa, ima vrlo kvalitetnu skupinu igrača na okupu. Svi igraju u najvećim europskim klubovima izuzev 215 centimetara visokog centra Andreasa Glinidiakisa koji je član atenskog Maroussija. Prve zvijezde Diamantidis, Papaloukas i Spanoulis su tu i predvodit će Grke na vjerojatnom putu za Peking.

Ozbiljnog protivnika u skupini Grci će imati u Brazilu. Brazilci u Atenu dolaze oslabljeni neigranjem Leandra Barbose, Andersona Varejaoa, Nenea Hilarija i Paula Prestesa, no ambicije su ostale iste - plasirati se na Olimpijske igre. Potencijala imaju, imaju i niz vrlo dobrih ili odličnih igrača kao što su Tiago Splitter, Alex Garcia, Marcelo Huertas, Rafael Araujo, Joao Batista, Magalhaes Machado..., no imena ne garantiraju rezultat. Na ranijim natjecanjima Brazilci su bili uredno još jači na papiru, ali rezultata nije bilo. Možda on baš u Ateni dođe...

Libanon nema neke velike šanse i trebat će mu "japansko čudo" ako misli proći u četvrtfinale. Naime u Japanu su 2006. godine na Svjetskom prvenstvu šokirali Francuze i svladali ih 74:73 što im je svakako jedna od najvećih pobjeda u povijesti. Junak libanonske pobjede Fadi El Khatib i danas je u sastavu Libanona kao i dobar dio reprezentacije koja je nastupila u Japanu. Imena vam neće previše značiti, riječ je o igračima koji igraju u libanonskim klubovima bez nekog velikog međunarodnog iskustva.

Skupina B: Kaman i Nowitzki za jaku Njemačku

Njemačka već dugo važi za reprezentaciju koja živi od inspiracije Dirka Nowitzkog. No Dirk je sada dobio ugledno društvo u odličnom NBA centru Chrisu Kamanu kojem su pronađeni njemački korijeni i koji će debitirati za Njemačku u Ateni. Ovaj dvojac je dovoljan razlog da se Njemačka shvati izuzetno ozbiljno. Ostatak društva su već opni standardni "vodonoše", no to nije smetalo niti prijašnjih godina kada su Nijemci ostvarivali s Nowitzkim velike rezultate. Nedostajat će im Ademola Okulaja, no vjerojatno se neće previše osjetiti.

Novozelanđani su reprezentacija koja ima najlakši put u kvalifikacijama za bilo koje natjecanje. Oceanija uredno od strane Fibe za SP dobiva dva mjesta iako su Novi Zeland i Australija jedine dvije oceanijske reprezentacije, a za Olimpijske igre zagarantirano im je jedno mjesto, koje je okupirala Australija, dok Novi Zeland ide u kvalifikacije. U Atenu dolaze bez Marka Dickela i Paula Henarea, ali i dalje su tu Kirk Penney, Pero Cameron i Nick Horvath koji bi trebali vući ovu reprezentaciju. Craig Bradshaw jedini nastupa u Europi i to u Efes Pilsenu, no on se još uvijek smatra potencijalom, ne i igračem preokreta.

Egzotična reprezentacija Zelenortskih otoka pokušat će pokvariti planove Novom Zelandu i progurati se do četvrtfinale. Kvalitetom gledano, to će im teško poći za rukom, pojedinačno, igrači im nastupaju u malim klubovima i daleko sun od neke velike kontinentalne kvalitete. Potpuna su nepoznanica. Prva zvijezda im je Tony Barros, šuter s UMass sveučilišta rođen u Bostonu, ali od roditelja sa Zelenortskih otoka što mu je omogućilo nastup za ovu reprezentaciju. Ostatak društva? Kouvot Kouvola, Hohenlimburg, Meaux, Baitar Benyamina - ovo su europski klubovi za koje nastupaju. Jasna je i kvaliteta.

Skupina C: Oslabljeni Slovenci i Kanađani za prvu poziciju

Saša Vujačič, Erazem Lorbek, Matjaž Smodiš, Boštjan Nachbar, Primož Brezec, Marko Milič, Beno Udrih, od ovih imena dala bi se složiti reprezentacija koja bi možda konkurirala i za medalje na najvećim natjecanjima, no Slovenija u kvalifikacijama na ove igrače neće moći računati. Kao i inače, Aleš Pipan ima velikih problema u slaganju rostera, prevelik broj igrača zbog ozljeda ili inih razloga ne dolazi na pripreme i potencijalno ponajbolja europska reprezentacija ne može do velikog rezultata. No u Ateni će i ovako oslabljeni biti opasni. Ostali su Pipanu još Lakovič, Bečirovič, Nesterovič, Dragič, Slokar i još niz zahvalnih klupskih igrača.

Slovenski krivi korak u borbi za prvu poziciju pokušat će iskoristiti Kanada. Kanađani predvođeni Samuelom Dalembertom mogu iznenaditi, ali za veliki doseg nedostaje im Steve Nash. Nadali su se do posljednjeg trenutka iako su bili svjesni kako je Nashova odluka o neigranju konačna. Nije ju promijenio. Tako će sada sve pasti na nekolicinu kvalitetnih klupskih igrača poput centra Dalemberta s velikim NBA iskustvom, "zadarskog" šutera Carla Englisha, Rowana Barretta, Joela Anthonyja te Jermainea Andersona. Imena su to koja su dobro poznata, ali ne ulijevaju poseban strah, no treba ih shvatiti ozbiljno, u protivnom bi protivnici mogli imati velikih problema.

Južna Koreja je tu da popuni broj, teško da mogu išta napraviti u društvu Kanade i Slovenije. Nadaju se nekom čudu 221 centimetar visokog diva Seung Ji-Haa koji ima ima NBA iskustvo, ali u garbage timeu i to ponekad. Puno se očekivalo od tog Korejca, međutim jedno su bila očekivanja, a drugo realnost. Čovjek je na kraju samo bio dobar marketinški potez nekolicine klubova, prije svih Portland Trail Blazersa. Ostatak društva teško da je poznat široj javnosti, igrači su to koji nastupaju u Južnoj Koreji bez iskustva igranja na europskim ili američkim meridijanima.