Murray deklasirao indisponiranog Federera i osvojio olimpijsko zlato

Velika Britanija može početi slaviti. Poslije duge 104 godine ponovno imaju muškog osvajača pojedinačne zlatne medalje u tenisu. Njihov "ljubimac" Andy Murray postao je vlasnik zlatne olimpijske medalje u pojedinačnoj konkurenciji nakon što je sa 6:2, 6:1, 6:4 porazio Rogera Federera. Adekvatna je to "kompenzacija" britanskom narodu, ali i Murrayu, za brojna razočaranja koja je doživio u finalima Grand Slam turnira.

Murrayu se na zlatnoj medalji nema što prigovoriti. Tijekom cijelog turnira bio je uvjerljiv, a dvije najbolje partije sačuvao je za sami kraj. Prvo je u polufinalu izbacio Novaka Đokovića (7:5, 7:5), a onda u finalu na sedam gemova ostavio favoriziranog Federera, koji mu je uskratio wimbledonski naslov prije mjesec dana.

Švicarac se u svojim prethodnim mečevima jako puno trošio, posebno psihički. Isticao je kako mu je velika životna želja osvojiti zlatnu medalju u singlu i tako izjednačiti domet svog sunarodnjaka Marca Rosseta iz Barcelone 1992. godine. Izgleda da je u toj silnoj želji - "izgorio" jer danas nije bio ni sjena igrača koji je osvojio 17 Grand Slam turnira.

Obojici tenisača ovo je bilo prvo olimpijsko finale u pojedinačnoj konkurenciji (Federer je u Pekingu osvojio parove s Wawrinkom) i Murray se u takvom okruženju puno bolje snašao. Imao je gromoglasnu podršku s tribina i na njihovim krilima odigrao je svoj možda i najbolji meč u karijeri. Svakako najvrjedniji meč.

Bio je standardno čvrst s osnovne linije i vrlo opasan u ofenzivnom dijelu, puno opasniji od Federera, koji kao da je bio preplašen prilike koja mu se ukazuje. Zbog toga je puno i griješio. I u finalu Wimbledona prije mjesec dana Federer je krenuo nešto sporije, ali je na vrijeme uspio ući u svoj ritam. Ovog puta to nije bio slučaj.

Murrayu je apsolutno sve polazilo za rukom. Stjecao se dojam da ne bi mogao promašiti ni da igra zatvorenih očiju. Još važnije za Britanca, sve važne poene odigrao je puno bolje, smirenije, preciznije. Federer je imao svoje šanse, ali nije iskoristio ni jednu od čak devet break lopti. U prvom setu propustio je dvije, a u drugom čak sedam.

Od tih sedam njih šest je imao kod 0:2, a jednu kod 1:5, nedugo nakon što je zaustavio Murrayev niz od devet uzastopnih gemova (od 2:2 u prvom setu do 6:2, 5:0). U trećem setu Federer je jedini put na svom servisu posrnuo u petom gemu, kada je Murray ponovno odigrao nekoliko izvanrednih udaraca.

Federer je na kraju napravio 31 neprisiljenu pogrešku, a Murray 17. Britanac je imao tri izravna poena više (27-24), a koliko dobro je igrao passinge govori podatak da je Federer na mreži osvojio samo 55% poena (18/33). Dakako, tu je bilo i Federerovih pogrešaka.

Murray je napokon uspio na pravi način okruniti svoju karijeru i pritom pokazati da je sposoban pobijediti jednog od prve trojice u meču na tri dobivena seta. No, jasno je da je u Murrayevu "vidokrugu" i dalje toliko željeni Grand Slam naslov.

Prije toga, Murray će u nedjelju loviti još jedno zlato. Sa svojom sunarodnjakinjom Laurom Robson igra finale mješovitih parova protiv Viktorije Azarenke i Maksa Mirnjija.

Olimpijski turnir (M), finale:
Murray (VB, 3) - Federer (Švicarska, 1) 6:2, 6:1, 6:4