"Ne bježim od uloge favorita"

"Jako sam zadovoljna. Sve ono što smo planirali u dva tjedna intenzivnih treninga smo ostvarili. Meni je bilo dosta bitno da se psihički odmorim, da svježa krenem na put i stvarno sam onog trenutka kad smo krenuli rekla sebi 'dobro, sad si sve napravila, sad ide drugi dio svega'", kazala je Blanka.

Iza nje je naporna sezona i lagana ozljeda stopala iz Pariza.

"Takve ozljedice se događaju kad je previše skakanja i to nije bilo previše ozbiljno. To su usputne traume, kako ih ja zovem. Mislim da je propuštanje Londona bio pravi potez, jer sam se uspjela odmoriti prije nego smo krenuli s treninzima i to se pokazalo ključno jer sam ta dva tjedna uspjela odradit na visokoj razini, kvalitetno, baš kao i prije Osake."

Bez ikakve dvojbe, Blanka je glavna favoritkinja za olimpijsko zlato. Pritisak i očekivanja su ogromna.

"Pa to sam htjela i prošle godine. Poslije Atene sam bila nesretna i rekla sam sebi da će sljedeće Olimpijske igre biti malo drugačije. Taj pritisak koji dolazi s dobrim rezultatima je dio sporta koji sam ja odlučila prihvatiti i neću bježati od uloge favorita, mislim da nema smisla zavaravati sebe i druge", otkrila je.

Blanka je po dolasku u Peking odradila dva treninga na pomoćnom terenu, no uspjela je zaviriti u "Ptičje gnijezdo".

"Stadion mi se jako sviđa. Mi smo udaljeni pet minuta hoda od njega, stvarno je fascinantan, staza mi se čini sasvim u redu i eto, vidjet ćemo. Lijepo svijetli po noći", otkrila je mlada Splićanka.

Kakve su impresije nakon dolaska u Peking?

"Ne znam, nisu toliko intenzivne. Već su mi ovo treće olimpijske igre, iza sebe imam par svjetskih prvenstava, niz velikih mitinga, tako da sebi ne dopuštam da me impresioniraju. Sve sam to već vidjela, što je za mene jedan veliki plus jer ne trošim emocije uzalud na neke stvari koje nisu važne, već se koncentriram na ono što je najbitnije", kazala je Blanka, te otkrila razloge zašto nije smještena u Olimpijskom selu.

"Dosta mi pomaže to što nisam u Selu. Kad sam prvi put ušla u Selo samo sam se naježila od pomisli da su tu naši, da su svi na jednom mjestu. U meni taj nacionalni naboj odmah proradi, tako da je bolje da sam sa strane jer bih se ja odmah potrošila na tuđe nastupe."