Perković: "Ne postoji ništa što će me otjerati s atletskog stadiona još puno godina"

Sandra Perković je u disku obranila zlato iz Londona, dok je Stipanovič osvojio srebro u klasi Laser što je prva olimpijska medalja u povijesti hrvatskog jedrenja.

"I nakon dva dana osjećam se isto. Nakon Londona sam si zacrtala cilj, sad sam ga ostvarila, sretna sam. Došla sam u Rio de Janeiro kao glavna kandidatkinja za zlato, a nakon poteškoća u kvalifikacijama i finalu, sve je ipak završilo dobro," kazala je najbolja hrvatska atletičarka.

Sandra je naglasila kako uoči puta u Brazil nije željela obećavati zlato, iako su ga svi očekivali.

"Trebaju se poklopiti sve stvari, kao što su se meni poklopile u trećem hicu, pa sam presretna i prezadovoljna ovim natjecanjem," rekla je Perković okrenuvši se budućnosti.

"Kako dalje? To ćete morati pitati mojega trenera. Moji su apetiti veliki, a na nama je da to zajedno realiziramo. Svako je zlato jednako teško osvojiti, i prvo i zadnje, ali ja ne mislim da mi je ovo zadnje. Meni motivacije ne nedostaje, moji su apetiti puno veći. Ne želim trajati samo jednu medalju. Najljepše se osjećam kad radim ovo što volim, to me maksimalno ispunjava. Ne postoji ništa što će me otjerati s atletskog stadiona još dugo, dugo godina", kazala je.

Njezin trener i partner Edis Elkasević je priznao kako s tribine nije bilo lako gledati 'horor'.

"S tribine je to izgledalo kao jedan hororac koji je dobio Oskara, ali tek na samome kraju. Na sreću, sve se završilo super. "

Elkasević je otkrio što je kazao Sandri nakon dva neuspjela pokušaja u finalu kada je plesala na rubu ispadanja.

"Kazao sam joj da je to napravila i u Helsinkiju i u Amsterdamu, da joj to neće biti prvi put da ponovi sretan, treći hitac. Naravno, ja bih volio da toga nema, da sve riješimo u prvoj seriji, kao što to radimo u Dijamantnoj ligi, no ovdje je sve drugačije, veliki je pritisak. Ovo je stvarno pokazatelj da je ona na vrhu. Valja reći da je druga na OI bila Francuskinja sa 37 godina. Sandra ima tek 26, ona sad tek ulazi u prave godine za diskašicu. Mi još puno, puno godina možemo biti na vrhu, dva olimpijska ciklusa bez problema, samo se moramo čuvati. Zdravlje je najvažnije, a zdravlje su dobri uvjeti."

Stipanović je uoči plova za odličje bio u vodstvu, ali nije uspio obraniti prvo mjesto i na koncu je osvojio srebrnu medalju u klasi Laser. Premda je ispustio zlato, Stipanović može biti ponosan jer je osvojio prvo olimpijsko odličje u povijesti hrvatskog jedrenja.

"Uvijek će postojati neki mali žal za zlatom, jer biti olimpijski pobjednik je ipak nešto više od biti drugi ili treći. No, presretan sam, preponosan, zadovoljan, a jučer kad je Jozo (trener) bio malo tužan, ja sam mu rekao - ma sve je super, sad imamo što raditi iduće četiri godine. Svi bi bili sretniji sa zlatom, ali ajmo se pripremiti za Tokio, bit će u redu," kazao je Stipanović.

Otkrio je kako njegov jedriličarski put traje od 1999. godine. Četiri puta je bio europski prvak, a sada je 'dojedrio' i do olimpijskog srebra.

"U Londonu mi je nedostajalo malo iskustva. Bile su mi to prve OI, sve te to malo ponese pa sam pao. Ovdje sam bio mirniji, ništa me nije izbacilo iz takta. Imao sam svoj ritam, čak sam svaki dan radio isto. Odijevao istu majicu, jeo isti doručak, sve isto, ponavljao sam da bi tako i na moru bilo. Jedan dan me samo uzdrmao kad smo jedrili izvan zaljeva po valovima koje na Jadranu uopće nemam, ali sve drugo je bilo odlično. Zadnja regata mi je unatoč lošem startu bila također dobra. Hvala Jozi, sve mi je organizirao. Cijela je ekipa disala zajedno, sve smo dobro pokrili, od vjetra do temperatura smo sve znali. U takvim uvjetima sigurnije izaziš na more i lakše je postaviti taktiku. Neka tako bude i ubuduće. Do Tokija ću svakako dati sve od sebe, ali je problem što prvo moram pobjediti na hrvatskim kvalifikacijama, dolaze mladi, treba i na njih računati. Sad prvo odmor," poručio je Stipanović.