Pisac priča za djecu, puknuta slezena, jedva spašen život, 'ping-pong' fokusiranje

Malo tko će se tada sjetiti, osim možda samo pomnijih kroničara, jedne (pre)očigledne činjenice: nikada, a možda ni tada, Hughes ne bi postao hokejaška legenda za sva vremena (a hoće), da mu tu priliku nije omogućio čovjek čije se ime neće baš toliko dugo spominjati. Zato mi hoćemo: Connor Hellebuyck bio je nešto poput hobotnice, samo s puno više krakova, vratar koji je spasio "Jenkije" poraza u regularnom tijeku, obranivši 41 od 42 šuta nadmoćnih Kanađana, a olimpijski turnir sa završio sa 95,62% obranjenih šuteva!

Ne znamo kako će se Connor vratiti u svoj klub, jer, cinično, kao u svakoj iole boljoj priči, on je čuvar mreže – Winnipeg Jetsa, kanadske NHL momčadi na čijim je vratima već 12 sezona. Osim što je po prirodi, kažu, luckast, ujedno je i najbolji vratar lige, trostruki osvajač nagrade "Vezina", namijenjenu najboljem golmanu lige (nazvanu po legendarnom Georgesu Vezini, vrataru Montreala s početka prošlog stoljeća). U cijeloj karijeri, dakle, Connor – rodom iz Commercea, nedaleko od Detroita, nikada nije promijenio klub, doveo je Jetse do osam nastupa u play offu za Stanley Cup i, dosad, još ga nije osvojio… Stoga ga je, do Milana, pratila stigma tipa "fantastičan vratar, ali gubitnik u svim velikim, najvažnijim ispitima". Od ove nedjelje, sigurni smo, više mu to nitko neće reći.

"On nije vratar, on je zid", rekao je za Connora reprezentativni suigrač Thatchuk, a kad on nešto ustvrdi, em je vjerodostojno, em, s obzirom na njegov karakter, nije mudro proturječiti. Heroj američke obrane uz, mnogo drugih kuriozitetnih detalja, zanimljiv je po svom posebnom načinu koncentriranja i priprema za utakmicu, radi se o svojevrsnoj vježbi očiju kako bi što bolje pratio pak (pločicu, rekao bi Mićo Dušanović). Kako to izgleda, opisali su njegovi suigrači ovako: zamislite da gledate iz blizine ping-pong obračun za svjetskog prvaka i to između dvojice najboljih kineskih stolnotenisača.

Upravo je ta natprosječna moć koncentracije, prema svjedočenju njegovog oca (nekadašnjeg vozača automobilističkih utrka) ključna za njegov sportski uspjeh. Štoviše, dok se drugi vratari ističu spektakularnim, skoro akrobatskim obranama, Connor sam sebe naziva "dosadnim", upravo zbog te mirnoće i fokusiranosti na jedinu stvar kojoj je posvećen – obraniti svoja vrata. Ništa više, ništa manje.

Osim kvalitete i talenta u svom "poslu", Helleybuck je naslijedio još jedan dar i to od majke, književnice. Tako je autor dvije priče za djecu, posvećene mentalnom zdravlju. Jedna se zove Bucky Beats the Blues, a to spominjemo zato jer je upravo Bucky njegov nadimak.

Hellebuyck (sa svojim nemogućim prezimenom, koje ima daleke flamanske korijene) od djetinjstva je želio samo jedno – postati hokejaš, roditeljima je rekao "ne zanima me nikakav Plan B u životu, bit ću hokejaš i točka". A strast prema ovome sportu ga je zamalo koštala života. U jednoj utakmici roller hokeja pukla mu je slezena, izgubio je skoro litru krvi, spašen je samo zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji.

Objašnjenja radi: roller hokej se igra na betonu, a role zamjenjuju klizaljke, otud i ime ovog, potencijalno vrlo opasnog sporta. Samo mjesec dana nakon nesreće, vratio se na led, nešto kasnije postavio NCAA rekord na vratima sveučilišta Massachussets Lowell sa 95.2% obrana.

Danas zvuči skoro kao vic još jedan nevjerojatni podatak: na NHL draftu Jets su ga izabrali u – petom krugu, kao 130. ukupno!!! Ukratko, ako postoje osobe koje se rode predodređene za neki cilj, Connor je bio za to da postane vrhunski vratar, a kad već nije osvojio Stanley Cup, negdje mu se moralo "vratiti", negdje je morao dobiti svoju uvelike zasluženu nagradu. Dobio ju je jučer postavši junak olimpijskog finala.