Pravni triler u HOO-u: 'Izborna skupština mora biti održana do kraja srpnja'

Ostavka predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše i dijela vodeće strukture uzdrmala je domaće sportske krugove i otvorila niz pitanja o zakonitosti i brzini provođenja novih izbora.

Dok u javnosti kolaju različita tumačenja klupskih i saveznih statuta, prva pravnica HOO-a i nekadašnja vrhunska sportašica Biserka Vrbek detaljno secira proceduru koja prethodi velikoj Skupštini zakazanoj za kraj srpnja. Uz izborne procedure, u razgovoru se osvrnula i na goruća pitanja financijske transparentnosti u hrvatskom sportu te na iznimno kompleksnu globalnu politiku povratka suspendiranih sportaša na međunarodnu scenu.

Direktorica za pravne i statusne poslove HOO-a odmah je na početku pojasnila složenu pravnu proceduru oko sazivanja izvanredne sjednice i spajanja točaka dnevnog reda kako bi se izbjegli enormni troškovi organizacije dviju odvojenih skupština:

"Za to je potrebna i odgovarajuća verifikacija od strane Skupštine HOO-a tako da su se možda trebale održati dvije sjednice Skupštine, pa na prvoj prihvatiti ostavku i razriješiti predsjednika i članove Vijeća, a na drugoj održati izbore. No, kako bi se potrošilo što manje novca jer sazivanje Skupštine je skupo, mi smo pokrenuli postupak provođenja izbora već na Skupštini koja se planira održati 29. srpnja. Tamo će se prvo donijeti prihvaćanje ostavke predsjednika Mateše i nakon prihvaćanja njegove ostavke nastupa okolnost da Skupština verificira i prestanak mandata kompletnog Vijeća. Nakon toga se pristupa izborima za predsjednika i članove Vijeća, pri čemu je to izvanredna sjednica Skupštine. Da je netko dao neopozivu ostavku, ona bi nastupila istog trena ali u slučaju 'obične' ostavke potrebno je za to donošenje odluke Skupštine", pojašnjava Vrbek za HOO.

Osvrnula se i na nagađanja unutar sportskih krugova o tome je li Vijeće HOO-a u trenutačnom sastavu uopće smjelo nastaviti s donošenjem formalnih odluka nakon predsjednikova odstupanja:

"Tumačeći Statut HOO-a u odredbi u kojoj piše da podnošenjem ostavke predsjednika dolazi i do prestanka mandata članova Vijeća, mnogi kažu da bi istog trena trebao prestati i rad članova Vijeća. No, u kontekstu cjelokupnog statuta, gdje je točno definirano da se razrješenje članova Vijeća i formalne odluke o statusu donose od strane Skupštine, jasno je da odluka o njihovom razrješenju svakako treba biti donesena na samoj Skupštini. Inače, u statutu izričito piše da Vijeće donosi odluku o raspisivanju procedure izbora predsjednika i da se izborna skupština mora održati u roku od 60 dana, što je u našem slučaju 29. srpnja."

Kad je riječ o profilu budućeg predsjednika i trajanju njegova mandata, propozicije su vrlo jasne i ne ostavljaju prostor za uvođenje vanjskih, nepoznatih kandidata izvan trenutačnog saziva krovnog tijela:

"Kandidata za predsjednika može, kao što je propisano, istaknuti samo neki nacionalni savez olimpijskog sporta pri čemu predsjednik treba biti iz redova članova Skupštine s pravom glasa. Što znači da bi kandidati trebali biti samo oni članovi Skupštine koji su to ovog trenutka. Može se dogoditi da neka članica Hrvatskog olimpijskog odbora zamijeni svog predstavnika u Skupštini, ali on ne bi mogao konkurirati za predsjednika zato što se od trenutka kad je Vijeće u ostavci raspisalo izbore pa do Skupštine mora provesti procedura predlaganja kandidata. Novi član Skupštine bi, međutim, mogao postati član budućeg Vijeća jer članove Vijeća na samoj Skupštini kandidira izabrani predsjednik. Njihov će mandat trajati do 2028. godine kada će nakon Olimpijskih igara u Los Angelesu biti raspisana redovna izborna Skupština."

Pitanje financijske kontrole unutar pojedinačnih nacionalnih saveza također je podložno strogim zakonskim okvirima, ovisno o veličini same organizacije i njezinom proračunskom cenzusu:

"Financijsko poslovanje saveza se provodi sukladno Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija. Dakle, neki od saveza prema imovinskom cenzusu pripadaju obaveznoj vanjskoj reviziji, neki samo provjeri revizije, a u manjim savezima, koji imaju jednostavnije poslovanje, to poslovanje kontrolira nadzorni odbor ili neko tijelo koje oni imaju uspostavljeno u samom savezu. Riječ o provedbi financijskog plana koji mora usvojiti skupština do kraja svake godine, a o samoj provedbi financijskog plana u pravilu skrbi glavni tajnik ili tajnik nacionalnog saveza. U manjem broju slučajeva je to podijeljeno i s ulogom predsjednika ili nekom drugom ulogom u samom savezu."

S druge strane, Vrbek povlači jasnu pravnu granicu između proračunskog novca koji kontrolira njezina služba i vlastitih prihoda koje savezi ostvaruju na tržištu od sponzora ili prodaje usluga:

"Tu je riječ isključivo o trošenju proračunskih sredstava. Hrvatski olimpijski odbor ne može kontrolirati vlastita sredstva sportskih saveza, bilo da su ona nastala prodajom neke robe, pružanjem usluga, prihodima od sponzora ili od koga drugoga. To su njihova vlastita sredstva koja podliježu kontroli tijela samog saveza, ali i općoj kontroli. Može im uvijek doći državna revizija, može im uvijek doći policija iz službe za gospodarski kriminalitet, ako ih netko prijavi, kao i druge kontrole. Ali onaj dio iz državnog proračuna kontrolira unutarnja revizija HOO-a."

Kao čelnica tijela zaduženog za iznimno osjetljivo pitanje povratka ruskih i bjeloruskih natjecatelja, otkrila je kako su iza kulisa izgledale rigorozne provjere političkih istupa i aktivnosti na društvenim mrežama:

"U startu smo se svi malo pribojavali kada je u ožujku 2023. donesena preporuka Međunarodnog olimpijskog odbora o mogućnosti povratka sportaša s ruskom i bjeloruskom putovnicom na sportska natjecanja međunarodnih sportskih federacija. Trebalo je donijeti propise međunarodnih federacija o samoj primjeni i to s preporukama po pojedinim područjima da sportaši prije svega nastupaju individualno sa statusom individualnog neutralnog sportaša. Tako je i Svjetska streljačka federacija donijela svoja pravila i oformila tzv. ad hoc komitet u kojem je pet osoba na temelju zahtjeva ruske ili bjeloruske streljačke federacije zaprimalo nominacije sportaša koji su trebali nastupati. Federacija je sklopila ugovor s tvrtkama koje su imale iskustva za dubinske istrage sportaša. U pravilu su se kontrolirali istupi sportaša na društvenim mrežama i jesu li tamo istupali u korist rata, odnosno napada na Ukrajinu ili su se zalagali za mir."

Ipak, filteri su s vremenom donekle ublaženi pa su mlađe dobne kategorije, odlukom krovne svjetske organizacije, u potpunosti izuzete iz opsežnih sigurnosnih istraga:

"Bilo je otprilike pet posto sportaša za koje je tom dubinskom istragom zaključeno da su na svojim društvenim mrežama otvoreno zastupali agresiju na Ukrajinu ili ako su bili članovi sportskih klubova koji su bili direktno pod ingerencijom države, i njima nastup na međunarodnim natjecanjima nije bio dopušten, a svi drugi su dobili pravo nastupa. Sada smo, isto tako na temelju prijedloga Međunarodnog olimpijskog odbora, zaključili da se mlađim sportašima, s obzirom na to da oni često ne istupaju u korist države ili još nisu u dobi kad bi se opredjeljivali, više ne rade dubinske kontrole njihovog sudjelovanja na društvenim mrežama i isticanja potpore ratu. Krajem 2025. je došla i pisana preporuka da se mlađim dobnik kategorijama sportašica i sportaša omogući nastup bez ikakve provjere."

Složenost situacije najočitija je na turnirima u državama poput Hrvatske, koje i dalje čvrsto podržavaju političke sankcije, zbog čega se morao pronaći kompromisni model neutralnog statusa bez državnih obilježja:

"Ostaje taj problem da se mnoge države i dalje zalažu i za primjenu sankcija prema Rusiji i Bjelorusiji i kad je takva država organizator nekog natjecanja onda dolazi do problema u primjeni preporuke da se tim sportašima omogući nastup pod državnom zastavom. Tako je, na primjer, i u Hrvatskoj jer Hrvatska je i dalje za primjenu sankcija, budući da agresija na Ukrajinu nije prestala i nije došlo do mirovnog sporazuma, pa bi eventualno isticanje himne i drugih znakovlja Rusije i Bjelorusije bilo neprimjereno. Tako da smo mi u streljaštvu, a i u dosta drugih sportova, zadržali odluku da se više ne rade provjere ali da ti sportaši i dalje nastupaju u statusu neutralnih sportaša i ne dopušta se uporaba himne Rusije i Bjelorusije."

Iz osobne perspektive bivše olimpijke, priznaje da joj brisanje nacionalnog identiteta na borilištima ostavlja gorak okus, no svjesna je da je sportska karijera u potpunosti nedjeljiva od države koja je iza nje stala:

"To je teško reći. Gledam u svom sportu nastup tih neutralnih sportaša, oni nastupaju svi u bijelom. Imaju bijele trenirke, bijele tenisice, bijele kofere za pušku… i ponekad mi ih je malo teško gledati i nije lijepo da se razlikuju od ostalih sportaša. Oni se bore na sportskom terenu i stvarno bi sport trebao biti poveznica za druženje i poštovanje i u tom smislu kod nas nije bilo nikakvih problema. No, kao sportašica ja ipak zastupam svoju državu, njezine ciljeve, njezine vrijednosti i sve ono što moja država je. U konačnici država me prati i financira. Gdje je ta granica između toga da se podupire sve ono pozitivno u nekoj državi, a ne ono negativno? To je nažalost nedjeljivo. Bilo bi lijepo kada bi sport stvarno bilo područje pravih vrijednosti, poštovanja, fair playa i tolerancije, ali ipak pripadamo državama za koje nastupamo."

Osim geopolitičkih izazova, domaće streljaštvo bije teške bitke i na lokalnom planu, prvenstveno zbog nerazumijevanja javnosti i ekstremno skupog održavanja specifične infrastrukture:

"Mislim da je streljaštvo stvarno vrlo uspješan sport međutim na razvoj samog streljaštva u određenoj mjeri negativno utječu sva ova kretanja i događanja ratnih sukoba. Ljudi često ne razlikuju oružje sportskog streljaštva u odnosu na klasično oružje. Druga prepreka su objekti za sportsko streljaštvo. Jedna streljana, neovisno o tome radi li se samo o objektu za zračno oružje koji može biti i preuređeni razred u nekoj školi, mora zadovoljavati visoke standarde sigurnosti, a to sve košta. Streljane za sportsko streljaštvo, tako, nisu samoodržive, odnosno teško je osigurati njihovo financijranje. A tu je onda opet razlika između objekata kakvi su streljana Vrapčanski potok, streljana u Osijeku ili ona Dalmacijacementa. Ako je streljana veća, teško je osigurati održavanje. Dakle, skupo je održavanje, skupa je i oprema i puška za streljaštvo koja može koštati i nekoliko tisuća eura. Iako, dok su djeca na početku ta je oprema puno jednostavnija, a kasnije se to sve više se individualizira."

Unatoč izraženom problemu smanjenja baze mladih talenata u zemlji, streljaštvo bilježi iznenađujuće velik prkos tom trendu, ponajviše zahvaljujući benefitima koje ovaj sport donosi mentalnom razvoju:

"Mi imamo stvarno iznimno veliki interes mladih ljudi za streljaštvo jer je to sport koji jako podržava razvoj vrijednosti same osobe, koncentraciju i sve druge osobne potencijale, što je danas bitno jer bez koncentracije i osobne snage teško se može u bilo čemu uspjeti. Imamo problem educiranih i vrhunskih kadrova koji bi mogli pratiti razvoj sporta, što je vjerojatno problem u drugim sportovima. Možda sada imamo nešto manje sportaša, kao i drugi mnogi sportovi, ali interes stvarno postoji. Nevjerojatno, ali istinito, djeca se stvarno jako zanimaju za za streljaštvo."