Samo tuga ostaje

Nadali se jesmo. S razlogom. Igra je davala nadu. Igra koje danas nije bilo. Crnogorci su bili bolji. Za nijansu; sasvim dovoljno za polufinale. Nama su ostale suze, razočaranje i taj prokleti osjećaj - da smo bili spremni. Za najveće stvari. Ali, što im prigovoriti, gdje tražiti zle duhove? Srce je bilo prejako, povuklo je gdje nije smjelo. I to im opraštamo. Htjeli su koliko i mi, ali nije išlo. Medalja za ljubav. S nikim ne bi radije plakali.

Već u prvoj minuti krenuli smo u minus iz kojeg se više nismo vratili. Dekoncentracija, nervoza, što god, koštalo nas je jednog kontranapada iz kojeg danas fenomenalni Gojković zabija za 0:1. Imali smo odličnu šansu za egal. Nad Kuncem je sviran peterac, ali Barač gađa prečku. Prvi put na turniru. I tu padaju veliki. Na drugoj strani Nikola Janović s igračem više važe Vićana koji tone i Crnogorci lako dolaze do 0:2. I tu nije bio kraj. Europskim prvacima opustila se ruka, mi se ne branimo dobro s igračem manje i vrlo brzo je strašnih 0:3 zahvaljujući laganom pogotku Ivovića.

Igrača više igramo amaterski, dobro nas zatvaraju, ali konačno Bušlje na dva metra dobiva loptu i samo je skreće u gol za minus dva. U drugoj četvrtini branimo igrača manje, ali na drugoj strani briljira Šćepanović koji skida zicer Hiniću sa dva metra s igračem više, iako je Hina trebao spustiti loptu nisko, kako se to inače radi. Lako je sada prosipati mudrosti. Novi strah u kosti natjerao nam je Janović kada je uplivao iza leđa Hiniću, a suci sviraju peterac. Na našu sreću Vićan brani, ali tu nije kraj problemima.

Crnogorci su nam ponovno prodali još jednu kontru i Ivović zabija novi zicer za 1:4. Teškom mukom dolazimo do 2:4 golom Markovića s igračem više, ali vrlo brzo je opet minus tri, jer N. Janović sa dva igrača više ne griješi. U život nas ipak vraća Hinić sa dva pogotka zaredom i na poluvrijeme odlazimo s vrlo prihvatljivih 4:5.

U trećoj četvrtini imamo šansu za izjednačenje, ali Barač loše dodaje s igračem više, koji nas je danas koštao polufinala. Crna Gora ponovno diže na plus dva, kada Mlađan Janović dobija čistu loptu na dva metra s igračem više i uz lagani dodir sprema je Vićanu iznad glave. Imali su Crnogorci šansu i za tri razlike s viškom igrača, no nisu je iskoristili, baš kao ni mi za minus jedan. Nismo ih nikako uspijevali razvući, nismo bili opasni na krilima s igračem više, pa su se Crnogorci mogli zgusnuti u sredini i blokirati glavne šutere.

Samo jedan gol u trećoj četvrtini i to naših protivnika nekako je "poništio" Maro Joković početkom posljednjih osam minuta za 5:6. Cenntimetar, dva dijelili su nas od izjednačenja kada Bušlje pogađa vratnicu u sljedećem napadu, a sve to kažnjava Gojković iz još jedne, po nas naivne, kontre za 5:7. Vraćamo se na minus jedan zahvaljujući Đogašu, imamo veliku šansu s igračem više za izjednačenje, no suci sviraju dosta sumnjivi faul u napadu. U posljednju minutu ulazimo s loptom koja ide na Smodlaku, no nema prekršaja i Crna Gora slavi polufinale. Tako je to. Nekad sviraju, nekad ne. Ovaj put, sreća je gledala na drugu stranu. Brkovi odlaze u povijest bez medalje, ali s ponosom. Napravili su sve što su mogli. I više. Nije išlo. Nema krivca. Hvala vam.

OI, vaterpolo, četvrtfinale, 20.8.:
Hrvatska - Crna Gora 6:7