Šansa za pun gas

Poljaci su bili osmi na Europskom prvenstvu 2008, gdje smo ih dobili s 32:27 u utakmici koja je bila tijesna sve do posljednjih pet minuta, i nitko ne bi rekao da su isti ti Poljaci godinu dana prije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj briljirali i osvojili srebro.

Pod palicom Bogdana Wente poljska momčad najviše se oslanja na svoju najveću zvijezdu, Karola Bieleckog i fantastičnu braću Lijewski, Marcina i Krysztofa, no to im baš previše nije pomoglo jučer protiv Brazilaca, kad su im prvaci Amerike prijetili svih 60 minuta, držali u par navrata vodstvo, pa čak imali 22:22 u 49. minuti. Samo da spomenemo da su Hrvati Brazilce "pokosili".

To pokazuje da je poljska ekipa vjerojatno opet u donjem dijelu sinusoide svoje igračke forme, a nama ostavlja prostora da se oporavimo od jučerašnjeg sraza s Francuzima.

Naime, premda su svi pretpostavljali da dvije reprezentacije s već osiguranim četvrtfinalom neće igrati "na nož", opet smo ostali bez jednog igrača, ozlijeđenog Ljube Vukića, koji se nije ni stigao uigrati a već je otpisan za ostatak olimpijskog turnira. To je znak za ulazak Gorana Šprema, vječnog rezervnog igrača, koji će tako konačno dobiti priliku za nastup na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri.

Pošto nam Poljska, objektivno, odgovara mnogo više od Francuza, ta će utakmica biti prilika da se Šprem uvede u ekipu, a bit će prostora i za isprobavanje možda malo boljih rješenja no jučerašnjih na mahove nespretnih formacija.

No, Poljake ne valja uzeti olako, pobjeda nad tom reprezentacijom donosi nam drugo mjesto skupine, i kasnije u četvrtfinalu barem nazivno lakšeg protivnika.

A utakmica s Poljskom najbolja je prilika za pun gas, za pobjedu, za dva boda, za onu poznatu hrvatsku igru i za ponovno oduševljenje za navijače. Treba nam pobjeda za dizanje morala, jer premda poraz od velikih Francuza nije sramota, ipak je lakše ući u četvrtfinale na krilima pobjeda.