"Slavit ćemo pršutom i vinom!"

Martina Zubčić je u dvoboju za broncu svladala "zlatnim bodom" u dodatnoj, četvrtoj rundi Tajvanku Wen Li Su u borbi koja je podignula prepunu dvoranu Fakulteta tehničkih znanosti na noge. Tajvanka je ušla u dvoboj s ozlijeđenim koljenom lijeve noge i tijekom cijele borbe se rušila od bolova, ali nije predala meč.

"Stvarno joj svaka čast, hrabra je i borila se do kraja, ali mislim da će nakon ove borbe sigurno morati na operaciju. Možda sam ja nekad i bila suosjećajna i to me nije nigdje dovelo. Ona je padala i ustajala svaki put, što znači da je bila spremna za borbu kao svaka druga protivnica. Još su joj i suci blagonaklono tolerirali sve to padanje po borilištu, pa je borba bila bez ritma, ali je zato bilo jako uzbudljivo. Eto, čak je i povela što meni na ovom olimpijskom turniru očito odgovara jer sam jedinu borbu u kojoj sam ja povela i izgubila", kazala je 19-godišnja Zubčić, koja je od svoje tri pobjede vrijedne bronce dvije ostvarila "zlatnim bodom". Onaj "neryo" udarac 35 sekundi od početka četvrte runde protiv Tajvanke je dogovorila sa trenerom Južnokorejancom Seung Ki Hongom.

"Dogovorili smo upravo tu akciju, ali problem je bio i što je Tajvanka htjela izvesti udarac. Srećom, bila sam brža. Nije to bio lak dvoboj poslije onog izgubljenog polufinala od Turkinje. Bila sam i sada malo neoprezna kod vodstva 4:2 kada me pogodila u glavu. Ispalo je da su tri borbe bile dovoljne za olimpijsku medalju, a trebale su mi četiri pobjede da bih se uopće kvalificirala za Peking. Pomogla je i činjenica da mi nitko nije nametao pritisak favorita za medalju. Pamtit ću ove četiri godine napornog rada sa mojom trenericom Lidijom Katalinić-Poljak i sa Hongom. Isplatilo se sve danas u Pekingu", kazala je nakon Snježane Pejčić osvajačica druge hrvatske olimpijske medalje u povijesti Ljetnih igara.

Zubčić ima medalje sva tri sjaja sa Europskih prvenstava, iznenadila je svijet 2005. kada je sa samo 16 godina postala europska prvakinja u Rigi. Ove godine je upisala Ekonomski fakultet u Zagrebu, živi u zagrebačkom kvartu Dubrava, a porijeklom je iz Pridrage pokraj Zadra, gdje joj je otac Luka igrao nogomet. Iz sportske je obitelji jer je majka Jadranka igrala rukomet, a brat Tomislav je bio kadetski prvak Europe u stolnom tenisu i jedan je od najboljih naših stolnotenisača.

"Čula sam se svojima. Kad bih se vraćala sa medaljama obično bi slavili sa dalmatinskim pršutom i vinom", kazala je prva hrvatska osvajačica borilačke olimpijske medalje od samostalnosti.