Sprintom iz siromaštva do olimpijskog trona

Prije četiri godine deklasirao je konkurenciju na najvećoj pozornici. U pekinškom Ptičjem gnijezdu odjurio je na 100 metara, usporio i slavio prije cilja. I usput srušio svjetski rekord. A onda i "nedodirljivi" rekord Michaela Johnsona na 200 metara. Kad je uzeo i zlato u štafeti, Usain Bolt mogao je proglasiti neka 72 sata ponajboljima u životu, karijeri svakako.

Michael Phelps osvojio je osam zlata u Pekingu, ali Bolt je bio glavna priča Olimpijskih igara jer je napravio nešto što nitko nije očekivao, nitko nije najavljivao.

Ništa nije bilo slučajno. Kod sprintera nema slučajnosti: "Htio ih reći da sam došao ovdje dokazati da sam najbolji. Trenirao sam godinama za ovo i pripremao se za ovo", rekao je Bolt nakon utrke na 100 metara. "Došao sam ovdje s planom i izvršio sam ga."

Bolt je 100 metara istrčao za 9,69 sekundi, 200 metara za 19,30, a s kolegama štafetu 4x100 metara za 37,10 sekundi, što je također bio svjetski rekord. Godinu dana kasnije, na Svjetskom prvenstvu u Berlinu, Bolt je odlučio nadmašiti samog sebe. Srušio je oba rekorda, a oba vrijede i danas (9,58 i 19,19 sekundi). Jamajčanska štafeta uspjela je oboriti rekord svjetskih prvenstava s 37,31 sekundom.

Bio je to početak pehova i slabijih rezultata za Bolta. Nakon što mu je najveću konkurenciju dotad činio Amerikanac Tyson Gay, u međuvremenu je isplivao njegov sunarodnjak Yohan Blake.

Na Svjetskom prvenstvu u Daeguu prošle godine, atletska javnost ostala je u nevjerici kad je Bolt diskvalificiran u utrci na 100 metara. Blake je iskoristio priliku i okitio se naslovom. Svjetski rekorder prije toga osigurao je još jedno zlato na 200 metara s 19,40, vodećim svjetskim rezultatom, a štafeta je ponovno dokazala nedodirljivost i srušila svjetski rekord (37,04). Još jedan udarac Boltu su bile dvije pobjede Blakea na nedavnim jamajčanskim kvalifikacijama.

Međutim, iako je javnost ostala zakinuta za veliki okršaj u Južnoj Koreji lani, to je svakako omogućilo pumpanju atmosfere uoči Olimpijskih igara. I pritiska na dvojicu najbržih pojedinaca na svijetu.

I Bolta i Blakea trenira isti čovjek. Glen Mills. S njim je jamajčanski sprint dosegao svoj vrhunac. Nakon dominacije Amerikanaca i Kanađana, Jamajka je postala nedodirljiva u muškoj, a u nešto manjoj mjeri i u ženskoj konkurenciji.

Mills vjeruje da su Blake i Bolt, koji su nacionalne ikone, inspiracija mladim sportašima s otoka na kojem je sprint tradicionalno snažan. I dobar izvor zarade odnosno bijega od siromaštva.

"Dolazimo iz siromašne sredine. Uvijek želimo nešto i tome stremimo", rekao je Blake kad je upitan kako objašnjava tajnu uspjeha jamajčanskog sprinta.

Ako je brzina način za zaradu i promjenu života cijele obitelji, što je onda potrebno za isklesati sprintera u šampiona? Mills objašnjava da je uz besprijekornu fizičku formu potrebna i psihološka priprema.

"Važno je istrenirati sprinterov um. Mora vjerovati da je nepobjediv. Mora to vidjeti. Mora u to vjerovati. Ne smije biti nimalo nervozan. Mora imati potpunu kontrolu nad situacijom. Mora biti koncentriran. Mora imati eksplozivnu snagu dok istododbno mora blokirati sve druge utjecaje. Svaka smetnja u prijenosu iz mozga u mišiće neće pomoći eksplozivnoj snazi. Morate imati pobjednički um."

Boltov pobjednički um isklesan je nakon poraza od Gaya na 200 metara u Osaki 2007. Nakon završetka utrke, rekao je Millsu da je pokušavao stići Amerikanca, ali jednostavno nije uspio. Mills ga nije tješio nego mu je rekao: "Slab si, jako si slab jer ne ideš u teretanu i ne voliš trčati 200 metara."

Rezultati su viđeni u Pekingu 2008.

Jedno je sigurno. Mills mora dobro balansirati trenirajući obojicu, pogotovo u situaciji kada više nema izrazitog favorita za zlato između njih dvojice. A Blake je dobro došao Boltu, kao i obrnuto. Jedan drugome su, uz prijateljstvo, konkurencija i motivacija. Jedan drugog će gurati dalje na žalost ostatka konkurencije.

"On u očima mnogih neće biti veliki favorit", komentirao je Boltove izglede Ato Boldon, koji je za Trininad i Tobago osvojio četiri medalje na Ljetnim igrama. "Pa kako će odgovoriti na to? Na ispitu ste tek kad ste izazvani, a on zapravo nije bio izazvan u Pekingu. Praktički sve njegove utrke bile su uvjerljive pobjede."

Pa ima li itko drugi šanse za zlato? Teško. Dakako, sve je moguće, ali u slučaju da nitko ne bude diskvalificiran, Gay, Asafa Powell, Justin Gatlin i društvo trebali bi se boriti za broncu.

U Pekingu Bolt je ušao u legendu s 21 godinom. Tjedan dana iza londonskih Igara navršit će 26. Iako je izvjesno da će nastupiti i 2016., pitanje je jesu li ovo posljednje Olimpijske igre na kojima će biti u naponu snage odnosno je li ovo posljednja prilika da na najvećoj atletskoj pozornici bude ravnopravan konkurent ostatku sprinterske kreme. Blake je u Daeguu postao najmlađi sprinterski prvak u povijesti s 21 godinom. Pritisak je to na starijeg kolegu priznao on to ili ne.

I atletičarke po novu berbu medalja

Iako najvjerojatnije neće srušiti svjetski rekord na 100 metara, ni kod atletičarki ne nedostaje konkurencije i motiva. 30-godišnja Veronica Campbell-Brown odlazi u London po svoje treće uzastopno zlato na 200 metara, a pet godina mlađa Shelly-Ann Fraser Pryce dolazi braniti zlato u najbržoj utrci.

Treće zlato na 200 metara za Campbell-Brown bio bi povijesni uspjeh, prvi ikad. No, sve je veće pitanje hoće li se dogooditi. I hoće li otići u Jamajku uopće. Amerikanka Allyson Felix istrčala je na kvalifikacijama 21,69, najbolje vrijeme u posljednjih 14 godina.

Najveća jamajčanska sprinterka prošla je sličan životni put kao njezini muški kolege s kojima danas dijeli svjetla pozornice. Kao jedna od pet sestara i petero braće, krenula u sprinterski svjet doslovno bosonoga. Kad je otkriven njezin talent u školi, postala je najbrža Jamajčanka koja je uz stipendiju studirala u SAD-u i opravdala sve to s pet olimpijskih i devet svjetskih medalja.

U Londonu će imati vjerojatno najveću konkurenciju. Osim Felix, na jamajčanskim kvalifikacijama Fraser Pryce, koja nije specijalist za 200 metara, na "njezinoj" ju je utrci pobijedila za 0,32 sekunde.

Iako već veteranka, Campbell-Brown ne posustaje ni za milimetar. Kompetetivnost je na visokoj razini, kao i kod svih jamajčanskih sprintera. Bolt je jednom objasnio da na otoku s manje od tri milijuna stanovnika postoji snažno natjecanje od najranije dobi, da su sprinteri od malih nogu naučeni da se ne smiju opuštati ili će prilika za promjenu života propasti:

"Razina kompetetivnosti je iznimno velika jer vas gura iz dana u dan da budete najbolji u svojoj konkurenciji. Mislim da mi je to pomoglo da svladam strah trčanja pred tisućama i milijunima ljudi jer sam već ispred domaće publike bio pod velikim pritiskom."

Campbell-Brown i Fraser Pryce sigurno neće patiti od treme. Obje su osvajale zlata na Olimpijskim igrama. Njihova priča slična je onoj njihovih muških kolega. Bit će ponajveća konkurencija jedna drugoj u individualnim disciplinama i najveća snaga u štafeti.

Kad se sve zbroji i oduzme, veliki rezultati natovarili su Jamajčanima hipoteku novih velikih rezultata i od njih se očekuje najviše. Iskustva imaju, a imaju i novih snaga koje čekaju promijeniti poredak i ubrizgati novu krv. London će pokazati je li to prva prilika za to.