"Sve ovo dugujem obitelji"

Ude je prvi hrvatski gimnastičar koji je uopće nastupio na Olimpijskim igrama i prvi Međimurac koji je osvojio pojedinačnu olimpijsku medalju.

"Odmah kad sam završio sa vježbom, znao sam da je to medalja i prije ocjena sudaca. Bilo je važno da budem smiren kad sam počeo vježbati, ali sada mi ruke drhte. Da bi se smirio otišao sam po med i puder za mazanje sprave u svlačionicu. Odlično je bilo, napravio sam dvije male greškice, ali napravio sam element koji nitko nije napravio. Nitko nije bio savršen, pa ni Kinez koji je zasluženo uzeo zlato. Da sam pao, ubio bi se ovo je bila strašna prilika za medalju, iako sam poludio ovih deset dana od kvalifikacija do finala čekajući da konačno počnem. To me je najviše ubilo", kazivao je 22-godišnji Čakovčanin, koji je ovogodišnji europski doprvak na konju s hvataljkama. U kvalifikacijama je završio kao drugi, a prije finala je najavljivao da će za medalju biti potrebno 15.800.

"Kriteriji su u finalu bili puno stroži. Englez me iznenadio, ali rekao sam sebi - evo konačno možeš do medalje pred 20.000 ljudi. sad ili nikad. Prije nastupa sam poslao sms-poruku svojem Mariju Vukoji. Napisao sam - danas ćemo pisati povijest, ovo je moj dan", izjavio je Ude, koji se u trenutku susreta s novinarima nije čuo sa obitelji jer je svoj mobitel ostavio u hotelu.

"Sav ovaj uspjeh dugujem svojoj obitelji - mami Mirjani, sestrama Nives i Ivi, bez njih ne bi uspio. Ne bi uspio ni bez kolega iz reprezentacije, ova medalja je posvećena Seligmanu i ostalima. Ne znam kako ću proslaviti, prije Olimpijskih igara sam obavio krštenje, nemam cure, pa ženidba otpada, ne znam ni kad će biti doček, iako se naježim na pomisao povratka u Čakovec sa medaljom oko vrata", kazao je sretni Ude, koji se u domovinu vraća 21. kolovoza. Neće biti previše vremena za slavlje jer će Ude vrlo brzo na artroskopsku operaciju ramena, a potom slijedi odmor na moru.

Udeov trener Rus Igor Krajimskij bio je sretan kao malo dijete, jer je sa Čakovčaninom već 11 godina. "Kada sam ga prvi put vidio, znao sam da će nešto veliko napraviti, ali olimpijsko srebro... Rekao sam mu prije nastupa da se ne boji, da nema straha jer vjerujem u njega. Čim je doskočio znao sam da imamo najmanje broncu, olimpijsku medalju koja je i moj najveći trenerski uspjeh u životu. Isplatio se krvavi rad, svaodnevno treniranje po 7 ili osam sati i velika odricanja. Gimnastika će ovim jako napredovati, od svibnja ove godine Čakovec ima novu gimnastičku dvoranu i nadam se nekim novim Filipima", izjavio je trener Krajimskij, koji je od veselja na trenutak i izgubio prvu hrvatsku olimpijsku medalju u povijesti.